fbpx

Subscribe Now

* You will receive the latest news and updates on your favorite celebrities!

Trending News

28 stu 2020

Objava

(FOTOGALERIJA) Dnevnik (1) australskog Hrvata sa SP u Rusiji. Srce tuče jače!
Nogomet

(FOTOGALERIJA) Dnevnik (1) australskog Hrvata sa SP u Rusiji. Srce tuče jače! 

 

U danima izolacija volim se sjećati lijepih događaja.  S neskrivenim zadovoljstvom donosimo vam dnevnik hrvatskog navijača, Joze Kolakušića, australskog  Hrvata i vjernog navijača “vatrenih”,  pisan autentičnim navijačkim jezikom, a objaviti ćemo ga u nekoliko dijelova s mnogim fotografijama koje imaju svoju vrijednost. Jer su napravljene u trenucima zanosa,  te na mjestima gdje nema profesionalnih fotoreportera koji robuju mahom utakmici, a ne atmosferi na ulicama i na tribinama. Dnevnik je već objavljen u tiskovini australskih Hrvata u Australiji, u Croatian Heraldu, a mi ga s radošću i dozvolom samog autora u cijelosti prenosimo. Ponavljamo,  u nekoliko nastavaka:

Započnimo!

“Inspiriran odlukom HRT-a da ponovno emitira sve utakmice ne-zaboravnog hrvatskog nastupa na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2018. u Rusiji prošlog tjedna, odlučio sam podijeliti svoje iskustvo cijelog turnira i ponovno proživjeti uspomene nezaboravnog mjeseca u povijesti hrvatskog nogometa.
U tom trenutku, prošle su četiri duge godine čekanja od prošlog Svjetskog prvenstva u Brazilu, gdje sam imao čast gledati Hrvatsku na otvorenju turnira protiv domaćina Brazila.

Bilo je vrijeme ponovno krenuti istim putem u Rusiji, s novim trenerom, sličnom postavom i mnogo više iskustva i s vjerom u ovu zlatnu generaciju igrača. Nakon što se svega sedam mjeseci ranije gotovo nismo uspjeli kvalificirati, osvježavajuća promjena, imenovanje novog trenera Zlatka Dalića, uspjela je spasiti kvalifikacije pobjedom u gostima protiv Ukrajine u Kijevu te u dvije utakmice protiv Grčke s uvjerljivom pobjedom u Zagrebu i solidnim neriješenim rezultatom u Ateni (bez gostujućih navijača, barem za neke) što je nam je osiguralo nastup na turniru u ljeto 2018., natjecanju koje zaustavlja cijeli svijet. Očekivanja su bila realna s obzirom da je ista momčad igrala zajedno više od 10 godina, no pronašli su i novi entuzijazam za ovaj turnir.

Prvu utakmicu natjecanja igrali smo u Kalinjingradu protiv Nigerije. Kako bismo stigli do ove nezavisne ruske enklave (izdvojene od glavnine Rusije, smještene između Poljske i Bjelorusije) na put smo krenuli iz glavnog grada Hrvatske, Zagreba, stigli u Gdanjsk u Poljskoj (s kratkim slijetanjem u Varšavi gdje smo vidjeli da nismo jedini navijači koji putuju istim putem), svega 166 km od odredišta na kojem se igrala utakmica. Gdanjsk je u nedavnoj povijesti imao važnu ulogu, tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća ovdje se dogodila pobuna u brodogradilištima protiv komunističkog režima u Poljskoj pod vodstvom vođe poljskog sindikata, heroja Lecha Walese (po kojem se danas zove zračna luka u Gdanjsku).

Sve ovo pridonijelo je padu komunizma i padu Berlinskog zida 1989., što je bio katalizator za nezavisnost i demokratske promjene za mnoge male nacije u Europi, uključujući Hrvatsku. Kao i moji preci, i ja sam oduvijek htio posjetiti ova poznata brodogradilišta pa je djekom boravka u Gdanjsku ovo bilo obvezno odredište prije nastavka putovanja na utakmicu.

Idućeg jutra ukrcali smo se vrlo rano, u 4.45 ujutro, na organizirani autobus iz Gdanjska za Kalinjingrad kako bismo izbjegli dugo čekanje na svim graničnim prijelazima, a kolale su i vijesti da će Hrvati iz cijele Europe i svijeta stizati ovamo automobilima, autobusima pa i biciklima na ovu ključnu prvu utakmicu. Nismo htjeli propustiti niti minutu utakmice radi strogih, ali očekivanih mjera sigurnosti budući da je ovo najvažniji sportski dogadaj na svijetu (uz Olimpijske igre).

Kada smo stigli na granicu Poljske i Rusije imali smo dovoljno sreće biti jedni od prvih koji su stigli u cik zore s FAN-ID ulaznicama (koje su u zemlji tijekom turnira vrijedile kao vize) tako smo stručno izbjegli duga čekanja koja su uslijedila. Kada smo stigli u grad, vidjeli smo mješavinu ruske i njemačke arhitekture u gradu u kojem se vidi utjecaj promjena kroz povijest. Nismo mogli dugo čekati već smo ubrzo krenuli u istraživanje, čim smo nakratko predahnuli nakon cjelonočnog putovanja uz nekoliko stajanja.
U podne smo odmorni krenuli istraživati grad u prvom iskustvu Rusije.

Bio je lijep sunčan dan, savršen za istraživanje i nogomet. Kada smo izlazill iz našeg smještaja i kretali u grad, nasuprot nama bila je skupina lokalnih ruskih navijača. Kako smo čuli šokantne priče o ruskim huliganima na Euru 2016. u Francuskoj, približavali smo se s oprezom (za svaki slučaj) prolazeći pokraj ove skupine mladih Rusa. No, umjesto onoga na što su nas mediji mjesecima upozoravali, oni su nas dočekali s osmijenom na licima i go-vorili su “Go Khorvatiya”!, “Welcome to Kaliningrad” i krenuli nas grliti. Bila je to prava navala emocija i naša prva dobrodošlica u Rusiji, ruski narod prvo je od pozitivnih iskustava koje nas je povezalo tijekom turnira. Oni definitivno nisu onakvi kakvima su ih opisivali strani mediji, već su nam odmah poželjeli toplu dobrodošlicu.

Kako smo se približavali centru grada na putu smo vidjeli nekoliko manjih skupina “kockastih” koji su također hodali u istom smjeru. Vratio se onaj stari osjećaj praćenja hrvatske reprezentacije u stranim zemljama, zaista fenomenalan osjećaj. Stigavši u središte grada vidjeli smo ne samo jedan trg pun navijača u “kockastim” dresovima, popunjena su bila i tri obližnja trga, puna crveno-bijelo-plavih trobojnica i crveno-bijelih kvadratića. Bila je to prava invazija! Više od 20.000 Hrvata stiglo je u maleni Kalinjingrad zajedno s nama, osvojili smo grad na jedan dan. Naježio sam se kada sam vidio koliko nas ima u svakom kutu centra grada, bili smo posvuda. U trgovačkim centrima, restoranima, kafićima, barovima i na trgovima. Jedino što se dalo vidjeti bile su nezaboravne boje Hrvatske i uzbudenje je bilo u zraku uoči prvog nastupa Hrvatske na Svjetskom prvenstvu.

Sjeli smo naravo na terasu restorana kako bismo se opustili, bio je zaista vruć ljetni dan i tražilo se mjesto više u sjeni. Nema boljeg načina pripremiti se za utakmicu od opuštanja uz hladno piće, hranu i pogled na okolinu punu raspjevanih i veselih hrvatskih navijača. Krenuo sam potražiti neke prijatelje koji su stigli iz drugih dijelova svijeta i kada sam se vratio za stol vidio sam da su moji prijatelji već sklopili nova prijateljstva. Sa susjednog stola pridružili su im se navijači iz Nigerije, jedan Rus (obavijen u hrvatsku zastavu) i ugodno se družili.

Dimitri koji živi u 600 km udaljenom Saransku doputovao je u Kalinjingrad kako bi pružio potporu hrvatskoj reprezentaciji kao da je njegova vlastita. On je veliki obožavatelj naših igrača poput Modrića, Mandžukića, Olića…

Nevjerojatan osjećaj, ugodni razgovori, čak ni jezična prepreka nije bila problem jer smo uspjeli komunicirati mješavinom hrvatskog, ruskog, engleskog i znakovima. Stekli smo prijatelja za cijeli život, bio je to tek prvi od mnogih koji dijele entuzijazam za našu malu zemlju za koju smo mislili da nitko u Rusiji niti ne zna, a kamoli da ju ovako vatreno podržava. Kako je poslijepodne odmicalo i bližilo se vrijeme utakmice, atmosfera u gradu postajala je zagrijanija uz pjesme i glasove hrvatskih navijača gdje god da smo pogledali. Stiglo je vrijeme za krenuti prema novoizgradenom stadionu u Kalinjingradu, budućem domaćem terenu NK Baltika Kalinjingrad.

Pogled na stadion bio je doista spektakularan, koliko smo mogli vidjeti približavajući se autobusom (pun Rusa i Hrvata, koje smo usput učili hrvatske pjesme a oni nas ruske) koji je redovito prevozio navijače do stadiona. Kada smo stigli u blizinu stadiona i krenuli prema njemu pješice, dočekali su nas mladi volonteri iz svih krajeva Rusije, dajući nam “pet” velikim, pjenastim rukama dok smo se kretali prema stadionu. Na sva naša pitanja volonteri su odgovarali na savršenom engleskom. Osjetili smo odmah da je ovo Svjetsko prvenstvo organizacijski na mnogo višoj razini nego ikada do sada.

Približavali smo se stadionu dok je zalazilo sunce, bilo je sve više poznatih lica koja znamo s drugih natjecanja, utakmica reprezentacije i starijih prijatelja iz Australije i svih krajem svijeta koji su nas došli pozdraviti. Svi su bili odlično raspoloženi i bilo je nevjerojatno vidjeti toliko mnogo poznatih lica na jednom mjestu. Rusi i Nigerijci zaustavljali su hrvatske navijače kako bi pozirali s njima za fotografiju, na ovom jedinstvenom događaju.

Kada smo došli do ulaza u stadion, svuda okolo mogle su se vidjen babuške na štulama koje su pozirale za fotografije, kao i babuške u tradicionalnim kostimima. Moj otac morao je primijeniti svoj hrvatski šal na mladim Ruskinjama pa se s njima fotografirao. Kada smo ušli u stadion vidjeli smo konačno taj golemi, moderni novi stadion svojim očima. Zaista je ostavio dojam, no morali smo požuriti da stignemo na svoja mjesta prije nego što počne ova velika utakmica.

Stigavši na naša mjesta na stadionu, shvatili smo da imamo sreću biti na najboljim mjestima na cijelom stadionu, ravno iza kuta gola odakle smo mogli vidjeti svu akciju. U ruci su nam bile lijepe plastične čaše Budweisera s natpisom Svjetskog nogometnog kupa i utakmice “Hrvatska-Nigerija,16.06.2018”.
Nadali smo se da će nam ovo ostati dobar suvenir s ove utakmice i lijepo sjećanje. Stigjo je vrijeme za izvođenje nacionalnih himni i pogledavši na gledalište mogli smo vidjeti pravo more hrvatskih “kockica”, maleni kontingent nigerijskih navijača u zeleno-bijelim bojama te Rusa s hrvatskim bojama na licu, umotanih u ruske zastave. Kada su krenule prve note Lijepe naše, začuo se glasan pripjev svih navijača. Atmosfera je bila napeta već prije samog početka”!

(Nastavlja se)

Vezane vijesti

Komentari