Epidemija velikih boginja u Jugoslaviji odnijela je 1972. godine 40 života, a oboljelo je 184 ljudi. Prvi put se posumnjalo da je riječ o ovoj strašnoj zarazi 14.  ožujka  1972. godine kada je otkriven prvi pacijent u selu Damjane kod Đakovice.

Upravo tih dana splitska Jugoplastika  putovala je u Tel Aviv na finalnu  utakmicu košarkaškog prvaka protiv Ignisa iz Varsesa, zgodno se prisjećaju Sportske novosti. U strahu od zaraze  i u klubu su morali paziti na igrače, a vladala je velika panika, jer većina stanovništva bivše države nije bilo cijepljeno protiv te pošasti. Pristupilo se hitnom cijepljenju, samo u deset dana u Beogradu cjepivo je na 727 mjesta primilo  1,849.341 građana, a oko 600.000 ljudi je ponovno cijepljeno. Od velikih boginja u proljeće 1972. u Jugoslaviji je službeno oboljelo 184 i umrlo 35 ljudi. Strah je paralizirao Beograd, jer se variola lako prenosila kapljičnim putem. Epidemija je trajala do 30. travnja, kada je dekretom proglašeno odjavljivanje da bi se spasila turistička sezona na hrvatskom primorju. Manjih valova oboljevanja bilo je do sredine svibnja. Zbog te političke igre, kasnijeg prijavljivanja i ranijeg odjavljivanja epidemije, sumnja se da je oboljelih bilo više nego što je službeno potvrđeno”,

Sportske novosti se prisjećaju:

“Kad su se košarkaši Jugoplastike vratili iz Izraela iz Tel Aviva s finalne utakmice europskog Kupa prvaka protiv Ignisa (nažalost su izgubili sa 69-70), rukovodstvo ‘žutih’ našlo se u čudu, pitali su se kako osigurati cjepivo, to jest hiperimuni gamaglobulin, kojeg je bilo vrlo malo, isključivo u bolnicama”.

Navode se riječi tadašnjeg tehničkog direktora  Jugoplastike, Vinka Bajrovića.

“Srećom, u Splitu nije bilo zaraženih.  Željeli smo zaštititi igrače, tragali smo za spasonosnim cjepivom, zvali smo klubove iz Europe s kojima smo se susretali. Sada se točno ne sjećam jesmo li dobili potrebne doze iz Nizozemske ili Njemačke. Uglavnom, svi su hitno cijepljeni”.

Akcija cijepljenja organizrana je kasnije i u cijeloj državi.

A Jugoplastika je u tom finalu  u Tel Avivu zaista bila nesretno i nepravedno poražena. Suci i neiskustvo koštali su već tada Jugoplastiku naslova europskog prvaka, no sve je naplaćeno krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina s tri uzastopna naslova prvaka, s tri senzacije nad senzacijama.

Dakle, krajem rujna 1972. godine pred deset tisuća ljudi u Palači sportova u Tel Avivu Jugoplastika je izgubila utakmicu u zadnjim sekundama zbog pristranosti sudaca. Prethodno je u polufinalu Jugoplastika u dvije utakmice svladala i madridski Real…

Tijekom cijele finalne utakmice Jugoplastika je bila bolji suparnik, držala se sve do kraja utakmice unatoč silnih sudačkih grešaka na svoju štetu. Imala prigodu za pobjedu, opet su suci prešutjeli odluku u korist splitskih “žutih” i prigoda da se domogne splitski klub europskog trona otipla je u nepovrat. Bilo je to jedno od finala u Kupu prvaka, dasnas se to natjecanje zove Euroliga. Naposljetku je talijanski prvak Ignis iz Varesea slavio s tijesnih 70-69, nakon što Damir Šolman pod pritiskom promašuje polaganje u posljednjim sekundama.

Momčad Ignisa predvodili su Dino Meneghin (21 koš, 8 skokova) i leteći Meksikanac Manolo Raga (20), dok su u Jugoplastici najefikasniji bili Skansi (24 koša, 11 skokova) i tragičar Šolman (20). Splićane ovaj poraz nije pokolebao u namjeri zasjedanja na krov Evrope, što se i dogodilo punih 17 godina kasnije. Da sve bude gore po Jugoplastiku u zadnjim sekundama je izgubila protiv Crvene zvezde i domnaće prvenstvo, no ipak je uspjela osvojiti te 1972. godine Kup.