Namještanje nogometnih utakmica? U posljednjih nekoliko godina taj problem zapljusnuo je nogometnu igru prijeteći joj čak i uništenjem. Nije uvijek bilo tako, ne samo u nas, nego i u svijetu. U ovoj priči podsjetiti ćemo se pionirskih početaka nogometnih utakmica, danas je to već uhodan posao kojeg pokušavaju sprečavati i savezi i klubovi i asocijacije. No, kad sve uvijek ovisi o pojedincu mjesta za manipulaciju uvijek ima. Danas najviše. Nogomet se igra baš svaki dan, riječ je o pravoj hiperprodukciji koja zna biti i zamorna i dosadna. Isprva su analitičari društvenih zbivanja i sportski komentatori ovo širenje nogometnih utakmica kroz tjedan objašnjavali potrebom televizijske industrije.
Međutim, pretumbacije uobičajenog nogometnog rasporeda kojeg smo poznavali desetljećima najviše koristi donosi kladioničarskom profitu. Jer, ako su se ljudi nekada kladili samo nedjeljom i srijedom onda su preostalih pet dana za kladioničarske kuće bili tek suh pogon, bez zarade. A zarada unatoč svega najveći je pokretač proširenje nogometne kladioničarske ponude kroz cijeli tjedan. Potreba kockara je kockati svaki i cijeli dan. Svima onima koji se vole kladiti takva hiperprodukcija stigla je kao naručena. Jednostavno, hrani njihovu ovisnost a da nisu svjesni kako njihova svakodnevna mahnitost u kockanju tako obilno hrani kockarsku industriju,
Kladionice su suvremena pojava, prije tridesetak godina ih ili nije bilo, ili su bile mahom stacionirane u Aziji. Namještanja je ipak bilo. Nije to bilo doba brzih komunikacija i interneta, ali se posao dao napraviti.
Namještanja utakmica ima otkad je i – utakmica. Nekad se namještalo zbog koristi kluba, nekad da bi se naškodilo trećoj strani, a otkako se razvilo klađenje, kockanje na ishode i događaje s utakmica, čarolija namještanja dobila je i novu dimenziju. Namjesti i uzmi lovu – moto je mahera kocke koji ako ne mogu “srediti” kad će kuglica pasti na ruleti, mogu namjestiti da vratar ili obrambeni igrač pripomogne suparničkom golu, ili da napadač taj dan ne bude u formi, pa se dosegne rezultat koji jamči bogatstvo…
U jednoj okladi može se uzeti veći novac nego na seriji dobrih, očekivanih rezultata. Pošast klađenja koje je zahvatilo cijeli svijet postala je idealna podloga za kriminal.
Zato nudimo prigodnu priču o legendarnom vrataru Liverpoola, tipu rođenom u Južnoj Africi s rodezijskim i zimbabveanskim državljanstvom koji se nakon putešestvija po afričkim i kanadskim klubovima odjednom našao u – proslavljenom Liverpoolu.
Bio je nasljednik klupske legende, sjajnog vratara Ray Clemencea koji je 1981. godine naglo prešao u Tottenham Hotspur. Grobbelaar je zasjeo na vrata čuvene momčadi i odigrao čak 627 utakmica. Postao je klupska legenda, a zbog posebnog načina branjenja nazvan je – klaunom.
Bio je zaista veliki vratar koji je ostavio trag u povijesti najboljih svjetskih vratara. Sjećate se kad je 2006. godine Liverpool u finalu tadašnji vratar Liverpoola, Poljak Jerzy Dudek obranio penal u finalu Lige prvaka protiv Milana, plešući prethodno po gol crti.
Isto je radio baš Grobbelaar u finalu Lige prvaka 1984. godine u Rimu protiv Rome, kad je dekoncentrirao izvođače (Contija i Grazianija), ovi promašili jedanaesterce a Liverpool osvojio europski naslov. Sam Dudek je izjavio da je to bilo baš u počast Grobbelaaru.
No, unatoč izvrsnim obranama, brojnim trofejima i činjenici da je bio predmet obožavanja navijača, Bruce Grobbelaar se našao 1994. godine u središtu gadne kladioničarske afere pod sumnjom da je lošim obranama donio kladioničarskoj mafiji milijune funti.

Nakon dugotrajnih suđenja uspio se izvući, makar nikad nije otklonjena sumnja u brojne njegove nespretne obrane, jer znao je primati čudesno glupe pogotke i to doslovce u serijama. Istražitelji su čak snimili njegov fiksni telefon s njegovom rečenicom:
“Što sam mogao, namjerno sam se krivo bacio i lopta me pogodila u prokletu ruku”.
No, to nije bilo dovoljno za potvrdu optužbe, a sam vratar se branio da je prethodno razgovarao s ljudima koji su ga tražili uslugu puštanja golove tek toliko da ih sam prijavi policiji. Tek poslije je saznao da su to mahom bili prikriveni agenti Scotlany Yarda.
Kako tada nije bilo toliko tehnoloških mogućnosti provjeriti uplate i isplate, te nije bilo mobilnih uređaja, tako je i prisluškivanje po pubovima u kojima se Grobbelaar nalazio s kojekakvim tipovima, bilo nemoguće. Tako je nedostajalo i dokaza i Grobbelaar nikad nije osuđen.
Kako je glasila optužba? Tako da je Grobbelaar bio optužen da je na 25 utakmica namjerno puštao golove s time da se prethodno dogovorio s malezijskim kladioničarima kako podijeliti golem dobitak.

Grobbelaar je tužio engleski tabloid “the Sun” koji je prvi objavio informacije o njegovoj umiješanosti u skandal. Kao organizator cijele spletke spominjao se malezijski poslovni čovjek Heng Suan Lim, otprije poznat po kladioničarskim zakulisnim radnjama.
No, kako se “Sun” žalio, cijeli slučaj je došao i do Doma Lordova koji je odlučio da Grobbelar mora isplatiti odštetu tim engleskim novinama, uvećanu za sudske troškove, što je bilo, u neku ruku, zamaskirano objavljivanje Grobbelaarove krivnje. No, nikad nije osuđen.
Grobbelaar je potom bankrotirao, a znate li što danas radi? Reklamni je agent jedne irske kladionice – Paddy Power.
Kao osoba bio je ekstravagantan i neugodan. Nije se libio ničega, pa ni šamaranja svog suigrača Steve McManamana usred utakmice. I danas ga navijači Liverpoola obožavaju, iako s gorkim sjećanjem na neke primljene pogotke.

Činjenica je, danas, da se europski i svjetski nogomet stalno suočava s aferama namještanja utakmica po željama kladioničarske mafije. Nedavna istraga Europola s još uvijek od javnosti skrivenim rezultatima potvrdila je ono od čega nogomet, sportska fernesa i moral zaziru. Da, namještaju se i dogovaraju utakmice, prevare su višestruko brojnije nego što smo i zamišljali. U Uefi i Fifi od takvih podataka tresu se temelji…