Znamo koliko smo nesretni zbog naše košarke. Jadamo se, nostalgični smo, čekamo na neki reprezentativni rezultat, klubovi su kvalitetom niži europski razred. I postali smo, dakako, sjetni. Pa ćemo se u ovoj priči prisjetiti najvećih dana hrvatske košarke. Olimpijskog turnira u Barceloni 1992. godine i finala s američkim Dream teamom…

Hrvatsku je Međunarodni olimpijski odbor (MOO) priznao četiri mjeseca prije Ujedinjenih naroda. Glavni lobist, zapovjednik te ideje bio je nitko drugi nego tadašnji predsjednik MOO Antonio Samaranch kojeg se pritisci svjetskih političara nimalo nisu ticali.

Da to Samaranch nije učinio – Hrvatske ne bi bilo u Barceloni i zacijelo bi i naša sportska povijest u tom slučaju i izgledala ponešto drugačije. Eh, za ljude koji u idejama i mislima i postupcima preteknu ostale suvremene autoritete kažu da su viozionari. Da, Samaranch je bio vizionar.

“Zamisllite da je košarkaški turnir bio bez Hrvatske i Dražena Petrovića“, rekao je godinama kasnije na otvaranju Draženovog spomenika u Lausannei, sjedištu Međunarodnog olimpijskog odbora.

No, nije Hrvatska uvrštena u olimpijski turnir samo tako. Naši su košarkaši pravo sudjelovanja izborili na dodatnom kvalifikacijskom turniru, plasirali su se u finale gdje ih je čekala reprezentacija SAD-a, glasoviti Dream Team u kojem su igrale najveće NBA-zvijezde. Upravo je zbog prvog nastupa američkih profesionalaca iz NBA-lige na olimpijskim igrama košarkaški turnir u Barceloni bio u središtu zanimanja svjetske sportske javnosti.

Preduvjet za nastanak momčadi sastavljene od najboljih profesionalaca iz sjeverno-američke profesionalne košarkaške lige NBA koja bi mogla predstavljati SAD na Olimpijski igrama bila je odluka Međunarodnog olimpijskog odbora iz 1989. godine kojom je konačno dozvoljen nastup profesionalcima na Igrama. To je, uz činjenicu da su američke olimpijske momčadi sastavljene od sveučilišnih igrača sve češće ostajale bez zlata na Olimpijskim igrama, pridonijelo sastavljanju takve momčadi.

Rezultat tog nastupa bio je višestruko pozitivan za razvoj košarke u cjelini. Interes za košarku je ponovno porastao širom svijeta, i sve je više kvalitetnih momčadi i igrača iz Europe, Južne Amerike, Afrike, Australije i Azije podiglo kvalitetu i približilo se američkim standardima. Igranje protiv najboljih, iako u početku vrlo neuspješno za sve protivnike, ipak je poslužilo kao odlična škola. Eto, NBA liga više nije ekskluzivno popunjena američkim igračima, čime je interes za nju dakako povećan i izvan granica Sjeverne Amerike

Evo kako su igrali hrvatski košarkaši predvođeni izbornikom Petrom Skansijem na olimpijskom turniru u Barceloni: u prvom dvoboju “A” skupine lako su pobijedili Brazil, 93-76, izgubili od SAD-a 70-103, svladali Španjolsku 88-77, Njemačku 99-78 i Angolu 73-64.

U četvrtfinalu protiv Australije, naši su košarkaši pobijedili s visokih 98-65, ali se zato prava drama zbivala u polufinalnom dvoboju protiv momčadi ZND-a (Zajednica Neovisnih Država, nastala raspadom Sovjetskog Saveza).

Bila je to neviđena drama. Samo minutu prije kraja košarkaši ZND-a vodili su šest koševa. Dino Rađa smanjio je na 70-74, a igrači ZND-a nisu uspjeli realizirati napad. Toni Kukoč je 30 sekundi prije kraja tricom vratio Hrvatsku u utakmicu i smanjio na 73-74. Devet sekundi prije kraja, lopta je bila u rukama našeg kapetana Dražena Petrovića, nad kojim je učinjen prekršaj. Legendarni je kapetan iz dva slobodna bacanja postavio konačni rezultat, 75-74, i odveo hrvatske košarkaše u finale protiv Dream teama.

Cijelo vrijeme je sjajio Dražen Petrović koji je igrao u životnoj formi. Pokazavši pravi smisao prethodno navedene rečenice Juana Antonia Samarancha.


Bila je to 8. kolovoza 1992. godine u Barceloni sjajna košarkaška predstava, a u kojoj je u jednom trenutku Hrvatska vodila 25-23. Naravno, Hrvatska nije imala šanse protiv najboljih američkih profesionalaca, utakmica je završila pobjedom američke reprezentacije 117-85.

Bili su to slavni dani naše košarke. Koje oni što su ih doživjeli nikad neće zaboraviti.

OLIMPIJSKI FINALE

SAD (Dream Team) – HRVATSKA 117-85 (56-42)

SAD: (117): Laettner 2, Robinson 9, Ewing 15, Bird, Pippen 12, Jordan 22, Drexler 10, Malone 6, Stockton 2, Mullin 11, Barkley 17, Johnson 11.

HRVATSKA(85): Petrović 24, Perasović 6, Cvjetićanin, Kukoč 16, Alanović, Arapović 7, Tabak, Vranković, Gregov 3, Komazec 4, Rađa 23, Naglić 2.