Jedan od najvećih uspjeha zagrebačkog klupskog nogometa između dva svjetska rata, a možda i uopće zbio se 17. svibnja 1936. godine. Gost zagrebačkom Građanskom bio je jedan od najpoznatijih europskih nogometnih klubova – Liverpool, do tada četverostruki prvak Engleske, klub svjetska ugleda. Do tada nikad nije izgubio nijednu utakmicu na kontinentu. Kako tada nije bilo europskih klupskih natjecanja, takve su prijateljske utakmice imale natjecateljski karakter i određivale ugled pojedinih europskih momčadi. A bilo je ovkao: Građanski – Liverpool 5-1.
Je li Dinamo nasljednik Građanskog ili nije tako je nebitno u svakoj priči, ali da je Dinamo svojevrsni nastavak ljubavi Zagrepčana prema nogometu, ljubavi koja je nastala iz strasti prema Građanskom, – to svakako stoji.

Građanski je osnovan, dakle, još 1911, ti su slavni zagrebački nogometaši pet puta osvojili prvenstvo Kraljevine Jugoslavije i često u sjajnim izvedbama pobijeđivali slavne strane protivnike. Poznati Liverpool otišao je iz Zagreba s pet pogodaka u mreži!

Klub je od prvih dana bio orijentiran na nogometnu avangardu, bek krzmanja su bili angažirani strani treneri, pa su primjerice James Donelly i Arthur Gaskhell bili treneri Građanskog prvi treneri Građanskog, a te 1936. kad je razbijen Liverpool momčad je vodio čuveni trener iz Mađarske, Martin Bukovi.

A to je izgleda bila prava momčad, i sudeći prema riječima suvremenika, po zapisanim materijalima, ali i po povijesnoj ulozi koja je bila odigrana u cijelom nogometnom pokretu u Europi. Koji su to igrači, Evo ih redom iz te 1936. godine: Emil Urch, Dragutin Bratulić, Miroslav Brozović, Ivan Šuprina, Ivan Jazbinšek, August Jutt, Bernrd Hug11l, Zvonimir Cimermančić, Svetozar Đanić, Ivan Belošević, Florijan Matekalo Branko Pleše, Milan Antolković, Mirko Kokotović, Drago Žalant, August Lešnik, Franjo Wolfl.

Prije tog dvoboja protiv Liverpoola u Zagrebu klub je bio na turneji u Engleskoj, tvrdi se da je tu usvojena WM formacija koja je pomogla da Građanski s tim igračima bude jedna od najboljih europskih momčadi tog vremena. Već tada je zagrebački klub imao prave rivalske odnose sa splitskim Hajdukom, uvijek su to bile sjajne utakmice…

Ta pobjeda protiv Liverpoola (tri gola Lešnika, dva Antolkovića) ostala je nekako zvučna, no malo se zna kakva je euforija vladala u Zagrebu te sezone 1936/37 u osvajanju naslova prvaka Kraljevine Jugoslavije. Kad je u Beogradu potučen beogradski BSK slavio je cijeli Zagreb kraj radijskih prijamnika, amomčad je na Glavnom kolodvoru dočekalo petnaestak tisuća ljudi, a svi su igrači na ramenima bili dovedeni pred hrvatski Sabor.

Šteta što maša televizijska ili filmska produkcija nije sposobna bila napraviti pravi dokumentarac o tim nogometnim vremenima, dok su igrači Građanskog bili živi. Najlakše se zaklinjati u slavnu povijesti, treba do nje i držati!