Bio je beskomprosmino oštar ali i obožavan sudac. Pierluigi Collina! Malo je griješio, nema čovjeka koji ne griješi, no utakmice gdje je dijelio pravdu vodio je maestralno. Danas je pm član Uefinog sudačkog odbora, usto je i savjetnik talijanske nogometne sudačke udruge, ali je i izvrstan predavač, te rado viđen gost u svim sportskim, napose nogometnim krugovima. Ima se čime pohvaliti, čak šest puta uzastopce je za sudačke karijere bio proglašavan “sucem godine”.

Njegova najpoznatija izjava jest o sudačkoj slavi. Koje se je grozio:

“Nadam se da su razlog zašto neki sudac postaje slavan njegove odluke na terenu. Slavan u pozitivnom smislu. Naravno, ako donosi previše loših odluka, postati će slavan iz suprotnih razloga. Zato nije bitno je li sudac slavan ili ne, nego je li korektan i dobar”.

Njegove rečenice su kristalno jasne, kao i odluke na terenu:

“Od samog početka sam se prema svom poslu ponašao vrlo profesionalno. Možda sam to činio i više nego što je bilo nužno. Krajem devedesetih, suci su morali do slova znati pravila i biti fizički spremni. To su bili jedini zahtjevi, ali ja sam otišao i taj korak dalje. Prije utakmice bih doznao sve što sam mogao doznati o momčadima i pojedinim igračima. Prije finala Svjetskog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine sam proveo puno vremena u svojoj hotelskoj sobi sa svojim suradnicima gledajući snimke utakmice. Proučavao sam njihove poteze i posebnosti i razgovarao o tome sa svojim timom. Ako dobro odradite domaću zadaću, ništa vas ne može iznenaditi. Dobar sudac je uvijek korak ispred igre. On mora biti sposoban predvidjeti što će se dogoditi. Samo sudac koji zna kako će se utakmica razvijati može biti na pravom mjestu u pravom trenutku, primijetiti incidente i donijeti prave odluke. Sudac koji ne može pratiti razvoj situacije će prije ili kasnije pogriješiti”.

Collina je rođen 13. veljače 1960. u Bologni u kojoj je i pohađao sveučilište, završio je ekonomiju. Igrao je nogomet u svojim tinejdžerskim godinama, a jednom se iz znatiželje prijavio za sudački tečaj. I veliki talent je bio otkriven. Napredak je bio zapanjujuć, u svakoj utakmici suparnici su bili zadovoljni suđenjem. Nakon tri sezone u Trećoj i Drugoj ligi završio je na listi za Prvu ligu, Gdje je 1995. godine odsudio čak 43 utakmice.

Fifa je to primjetila i postavila ga na popis za suđenje na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godne, gdje je sudio i finalnu utakmicu Nigerije i Argentine. Svijet je počeo govoriti o sjajnom arbitru neobičnog izgleda, ćela, s očima koje prodiru bio je meta fotoreportera, ali i uzrok straha kod nediscipliniranih nogometaša. Collina je, naime, bolovao od alopecije zbog koje je ostao bez svih dlaka na licu. Novinari su ga prozvali _ Kojak, aludirajući na popularnog lika iz televizijskih serija kojeg je utjelovio pred kamerama Yul Brinner.

Već 1999. godine, nakon sjajno odsuđenih brojnih utakmica, sudio je finale Lige prvaka, dvoboj Bayerna i Manchester Uniteda, kada je pri rezultatu 1-0 za Bayern odredio da se odigrao još tri minute sudačke nadoknade. I u tih tri minute United je zabio dva gola i napravio povijesni preokret o kojem se još i danas priča.
U 2002. godine, na finalu svjetske smotre u Japanu sudio je finale Brazila i Njemačke, trijumfirali su Brazilci. Potom dvije godine kasnije finale Kupa uefa, Valencia – Marseille, U veljači 2005. godine, imao je sve preduvjete za sudačku mirovinu, imao je 45 godina. Njegovi posljednji veliki zadaci bili su na europskoj smotri u Portugalu 2004. godine.

Sam kaže da je griješio, ali da ne žali zbog toga…

“Žaliti je pogrešna riječ. Radije bih rekao da mi je bilo krivo što sam donio pogrešnu odluku. Kako sam reagirao? Dugo sam to analizirao i pitao se zašto sam donio pogrešnu odluku. Za svaku pogrešku postoji objašnjenje. Zašto sam napravio tu pogrešku? Je li razlog to što se nisam dovoljno dobro pripremio za utakmicu? To su bila pitanja koja sam sebi postavljao. Nakon toga, važno je zaboraviti na pogrešnu odluku. Ne smijete sebi dopustiti da vas to nadvlada. Nakon što donesete pogrešnu odluku, važno je vratiti se na teren jači nego prije”.

Još 2003. godine objavio je autobiografiju “Le Mie Regole del Gioco”, a nakon umirovljenja počeo je raditi kao financijski savjetnik. Institut za nogometnu povijest i statistiku (IFFHS) iz Koelna donio je ljestvicu najboljih sudaca svijeta u posljednjih 30 godina, od 1987. do danas… Na prvom mjestu nalazi se baš legendarni talijanski sudac Pierluigi Collina, tijesno ispred Nijemca dr. Markusa Merka. Slijede Danci Kim Milton Nielsen i Peter Mikkelsen, pa najbolje plasirani Južnoamerikanac, Kolumbijac Oscar Julian Ruiz.

Danas je izričit protivnik VAR tehnologije. Objašnjava i zašto:

“Da sam danas sudac bio bih frustriran što će moj posao zavisiti od slike kojoj nemam pristupa i koja nema veze s mojom vještinom. Gianni Infantino kaže da moramo biti otvoreni prema razvoju nogometa, i ja se slažem. Vidit ćemo, analizirat ćemo sve i onda odlučiti može li to biti primijenjeno tijekom utakmica. Cilj je da se poštuje tečnost igre”, rekao je Collina u intervjuu za list “La Gazzetta dello Sport”.