Teško je bilo gledati dvoboj splitskog Hajduka i zaprešićkog Intera. I to u tolikoj mjeri da je bilo lako zaključiti da bi bilo bolje da se Prva HNL nije niti nastavila. Eto, toliko je loš dojam s početka nastavka prvenstva. Sudačke odluke u kombinaciji s (K)VAR tehnologijom uništile su sportski događaj, oštetile jednu momčad, favorizirale drugu, ostao je trpak okus. I žalost u što se sve može prometnuti sportski događaj.
Jest, Hajduk je imao koristi od sudačkih odluka, brojni Hajdukovi navijači su čak rekli da ih je sram takve pripomći. Hajduk je zaista igrao slabo i da nije bilo suca koji je išao na ruku nogometašima Hajduka teško bi utakmica završila uspjehom po Splićane. Ti isti Hajdukovi navijači, i sam Hajduk, dobro znaju kako je kad te sudac ošteti, bezbroj puta Hajduk je bio na oštećenoj strani, satran od sudačkih odluka, ponižen, poražen…
Ipak, to ne znači da je lijepo primati sudačku pomoć. Ne tiče se ovo samo Hajduka, nego i Dinama i Rijeke ili bilo kojeg kluba. Zapitajmo se, kada će neki trener, predsjednik kluba ili nogometaš reći nešto poput:
“Ovo nam ne treba, sudac nam je pomogao, ne osjećamo se dobro zbog toga”!
Ovako, pamtimo samo šokantan izraz lica Hajdukovog kapetana Mije Caktaša. Kojem je vratar Intera obranio jedanaesterac. Caktaš je otišao izvesti korner, sav još nesretan zbog lošeg udarca. I sam se, a jako dobro se to vidjelo, iznenadio kada je sudac ponovio jedanaesterac. Nije mogao doći k sebi. Uostalom, kad mu je vratar obranio jedanaesterac nije ni prosvjedovao.
U konkretnom slučaju, kao i stotinu puta prije, nismo čuli iz redova pobjednika sa sudačkom pomoći ništa pametno, ohrabrujuće po sport, moral, etiku i čestitost. Izjava trenera Hajduka Igora Tudora (“Bilo je svega”) je tek bijeg od činjenica da je i njega sudac zacijelo spasio brzopoteznog otkaza. Hajduk koji se želio prometnuti u glavnog borca protiv sudačkih nepravdi koje je toliko puta doživio mogao je ovaj sudački “poguranac” protiv Intera iskoristiti, poentirati na sjajan način. I pokazati da je zaista predvodnik za raščišćavanje stvari u hrvatskom nogmoetu.
Mogao je Caktaš namjerno promašiti jedanaesterac, događalo se to u povijesti nogometa, mogao je Tudor ispričati se kolegi Ivkoviću pred novinarima, mogao je reći tek da misli da suđenje nije bilo dobro i da je bilo na štetu suparnika. Mogli su to i mnogi drugi prije, treneri Dinama, Rijeke, bilo kojeg kluba… Nikad, baš nikad, nitko ništa slično nije rekao. Svatko voli uzeti poklon, ali nitko ne voli kada se pokloni drugome. Dobro je dok te samo pogurnu, kad te odgurnu onda udri drvljem i kamenjem po sucu.
Hrvatski klupski nogomet s očajnom sudačkom organizacijom koja služi interesima Saveza u kombinacijama kako bi trebalo izgledati prvenstvo – kompromitiran je iznutra. Od ljudi koji ga vode i koji mu služe. I koji nemaju morala i etike priznati da nije u redu kada ti sudac pomogne.
Ovo nije pričica koja služi samo za kompromitiranje Hajduka, bezbroj puta su isto mogli učiniti svi oni koji su se oslastili sudačkim greškama, previdima, ma i namjernim iskrivljavanjem pravila, toliko puta i na štetu Hajduka. Ovako ispada samo jedno – da svi vole biti lopovi.
Komentari