fbpx

Subscribe Now

* You will receive the latest news and updates on your favorite celebrities!

Trending News

13 svi 2021

Objava

(VIDEO) NOGOMET BEZ NAVIJAČA JE NIŠTA: Armada je jaka i nedostaje joj Kantrida
Nogomet

(VIDEO) NOGOMET BEZ NAVIJAČA JE NIŠTA: Armada je jaka i nedostaje joj Kantrida 

U našem serijalu – Nogomet bez navijača je ništa – dotaknuti ćemo se i navijačke skupine „Armada”. Bodrivši Rijeku od svog osnivanja 1987. godine ova je skupina postala respektabilna i izvan hrvatskih okvira. Za datum osnivanja ove skupine navodi se datum 9. svibanj 1987. godine kada su navijači Rijeke na finalnoj utakmici jugoslavenskog Kupa protiv Hajduka u Beogradu prvi put postavili na stadionsku ogradu transparent s imenom – „Armada”. Makar, poznavatelji ove skupine vele da je taj transparent bio viđen i prije, na polufinalnoj utakmici protiv Budućnosti…
No, povijest navijanja za Rijeku ne počinje od tih dana. Ni slučajno. Za Rijeku se navijalo i u Drugoj jugoslavenskoj ligi, ispod stijenja Kantride „bijelo-plave” zastave vijorile su na visokim kopljima, ulazak u Prvu ligu proslavljen je burno, a onda se za ovaj klub i navijače u dvije godine dogodilo nešto spektakularno.
Naime, Rijeka je u oštroj konkurenciji u bivšoj državi osvojila dva kupa zaredom, bila je to senzacija i onda još majka svih senzacija. Dakle, 1978. godine Riječani osvajaju prvi trofej u svojoj povijesti, Kup maršala Tita. Rijeka je u beogradskoj završnici pogotkom Milana “Krlje” Radovića pobijedila Trepču i osvojila Kup. Na dočeku nogometašima u Rijeci bilo je više od šezdeset tisuća ljudi.
Sezonu kasnije Rijeka je obranila naslov pobjednika Kupa, i to protiv Partizana u dvije finalne utakmice. U prvoj utakmici na Kantridi pogocima Nikice Cukrova i Dragoljuba Bursaća Rijeka pobjeđuje 2-1. U drugoj utakmici u Beogradu bilo je 0-0, čime Riječani osvajaju svoj drugi kup za još jedno veliko slavlje u Rijeci.

Sami pripadnici „Armade” govorili su, nakon svog osnutka, da im je namjera navijati poput engleskih ili talijanskih navijača. I nije da nije bilo tako. Skupina se omasovila, da bi u jednom trenutku zaprijetila i osipanjem. Ali, ne zbog dezorganizacije, mnogi momci iz „Armade” pohitali su u postrojbe Hrvatske vojske braniti domovinu.

Mnogi su poginuli, skupina im se odužila postavljanjem lijepog spomenika otprilike na sredini sjeverne tribine na Kantridi, ispod stotinjak metara visoke stijene. Tu se polažu vijenci, cvijeće, održavaju molitve. Jako lijep običaj „Armade”.

Nekad se za Rijeku navijalo u samom srcu grada, danas u „Armadi” stoje momci iz Like, Gorskog Kotara, Istre, skupina je brojna, a godinama je postajala i zaštitnim znakom grada. Skupina je u stalnom sukobu sa „Bad Blue Boysima” i „Torcidom”. Iako nismo blagonakloni prema incidentima navijača – mora se i to spomenuti.

Nove generacije „Armade” vole pripraviti i lijepu koreografiju, a osvajanjem naslova prvaka prije dvije i pol godine – „Armada” je dobila veliku zadovoljštinu.

Valja reći da dobar dio „Armade” redovito prati i hrvatsku reprezentaciju, u velikom broju skupina izlazi na ulične prosvjede štiteći hrvatske interese, a na gostovanjima je i dalje brojna i redovita.
Kako je klub jačao pod privatizacijskom paskom Damira Miškovića tako su uslijedili uspjesi, pa su na red došla i europska gostovanja, od kojih se pamti masovni odlazak u Milano, Stuttgart…
Dojmljiva je bila i organizacija 30. rođendana Armade, slavljem i vatrometom po cijelom gradu.
Privatizacija je donijela i nešto novo, novi stadion na Rujevici,a „Armada” zacijelo Kantridu teško može preboljeti. Kao i mnogi zualjubljenici nogmeta u Hrvatskoj. Jest, Kantrida je jedan od najimpresivnijih europskih stadiona. Odlazak sa zapada Kantride na sjever Rujevice nije baš najbolje legao iskusnim članovima „Armade”. I tu tinja sukob izmneđu „Armade” i aktualnog vlasnika i predsjednika kluba Damira Miškovića. Koji je obećavao obnovljenu Kantridu. K tome, Rujevica zna biti i pod velikom policijskom paskom, pokrivena je kamerama i neuobičajeno ponašanje koje je „Armada” znala činiti – svedeno je na minimum.

Ipak, na Rujevici je na derbiju uvijek prava atmosfera, stadion je engleskog tipa, bez atletske staze. Atmosfera zna biti užarena i bučna. Ne izgleda to loše, naprotiv.
„Armada” je neizostavni dio hrvatskog nogometa i navijačkog pokreta i to valja priznati. Za kraj sami članovi „Armade” ističu svoje članove koji su tu od prvog dana – Ajkula, Magarac, Mitar, Guzo, Max, Burek, Ćoro, Ante Grm, Javor, Fućak, Švenda, Lulić, Crveni, Stane, Kičla, Šašlić…
A sjećanje na poginule članove „Armade” nikad ne blijedi, ponavljamo, prekrasan spomenik na tribinama Kantride krasna je zahvala za one koji su dali živote za domovinu. „Armada” ih često spominje: Anto Marić-Grm, Goran Damjanović-Magarac, Damir Mitrović-Mitar, Goran Milneršić-Patak, Zdravko Čanak-Šerif, Lino Gržić, Alen Kuhar, Branimir Žunjić-Žuna

Vezane vijesti

Komentari