Dijelić je ovo priče o jednom od najuspješnijih trenera i menedžera u nogometnoj povijesti. Alex Ferguson! Velikan i stručnjak koji je nogometu i treniranju istog dao novu dimenziju. No, nije Ferguson uvijek bio pri vrhu, trenirao je on i nižerazredne momčadi, pa i slabije klubove. Pa, kad sa slabijim klubovima osvojiti i prvenstvo i europski trofej onda nekog vraga valjda i znate. Priča slijedi…
Granitni grad, Aberdeen na sjeveru Škotske nije u svojoj povijesti pamtio ljepše dane. Istoimeni nogometni klub predvođen mladim trenerom, Alex Fergusonom, znate tko je to, naravno, prekidao je dominacije i tradicije kao nestašno dijete lego kocke. Prekinuo je stogodišnju dominaciju Celtica i Rangersa u prvenstvu, osvajao je škotske kupove, a provincijalna momčad sa sjevera Otoka, poznata po sivom granitu od kojeg je i sagrađen cijeli grad i po silnim platformama u Sjevernom moru, odjednom je postao poznat po provincijskoj momčadi koja jednostavno nije znala izgubiti utamkicu.
Mladi Alex Ferguson, profesionalac od glave do pete i za šankom i na treningu i na klupi, pažljivo ga gledajte ovako mladog, složio je momčad od mladih igrača protkanih ponekim isusnim, poput paklenog driblera Gordona Strachana, koju nitko u Europi nije mogao nadvladati.
Već tada je taj strupčnjak pokazao da nogomet kuži do u detalje.
Da sve bude nevjerojatno i kao u snu, taj “smiješni” Aberdeen je i osvojio Kup kupova, i to u finalu svladavši ne bilo koga, već Real Madrid u najjačem izdanju. Prije i poslije toga popadali su i zamislte Bayern, HSV, Watenscheid. Taj je Aberdeen postao poznat i po svojim vjernim navijačima koji su brodovima napuštali sjever Škotske, sve da bi se dokopali europskog kopna i tamo dalje kretali prema mjestima odigravanja utakmica svoje momčadi. Padali su ti pijani Škoti s brodova, plivali za pojasevima, a jedan novinar je vjerno prenosio u eter kako i utopljenici skandiraju svom klubu.
Kako bilo, Ferguson je tada postao poznat nogometnom svijetu, Celticu I Rangersima nikako nije išlo u glavu kako je jedna provincijska momčad, znana po borbama za ostanak, postala doslovce jedna od najboljih u Europi.
Ferguson se kasnie proslavio, postao je i škotski izbornik, odveo reprezentaciju na svjetsku smotru 1986. u Meksiko, preuzimao klubove, ostajući dosljedan napadačkom nogometu i promoviranju mladih igrača sa sjajnom skautskom službom.
Slavni dani ovog nogometnog kluba daleka su prošlost.
Štorija o toj generaciji iz škotske provincije još jednom vraća vjeru u sport, onaj iskonski u kojoj novac nije sve. I dobro je da je tako, jer da je novac sve, svake godine bi se znao svaki prvak, svaki osvajač kupa, svaki koji ispada iz lige, svaki prvak Europe. Zato su pravim pristalicama sporta i nogometa drage ove Fergusonove suze s početka trenerske karijere. Inače, s te utakmice u britanskom sportskom novinarstvu stoji i slogan o najboljoj izmjeni stoljeća. Taj Hewit koji je u produžetku s 2-1 slomio madridski Real ušao je tri minute ranije umjesto Gordona Strachana.
“Ferguson je znao da će Hewit zabiti”; pisali su otočki novinari, već tako pripisujući Fergusonu legendardne karakteristike.
Priča se da je svo stanovništvo bilo pijano tjedan dana, a u autobusu u kojem su se vozili igrači kako bi pozdravili građanstvo bilo je stotinjak litara vhiskeya za igrače.
S Manchester Unitedom Ferguson je osvajao baš sve, baš sve, iako u prvih sedam godina nije osvojio prvenstvo. Ukupni mu je zbir, 11 naslova u Premiershipu, pet FA kupova, četiri Liga kkupa, osam FA Charitya kupova, dvaput osvojio naslov prvaka europe, jednom kup kupova, jednom internkontinentalni i svjetski klupski naslov.
Komentari