U toj ligi nije sve bilo kao u europskom i svjetskom nogometu. Naime, nije bilo neodlučenih rezultata, pobjednik bi se na kraju, ako je ostalo neodlučeno, rješavao izvođenjem američkih penala. A ti penali nisu bili s bijele točke, s udaljenosti 11 metara.
Bivši hrvatski reprezentativac Niko Kranjčar odlično se snašao u američkom drugoligašu Cosmosu iz New Yorka, sljedniku nekad slavnog kluba za kojeg su igrali Pele, Cruyff, Carlos Alberto, Beckenbauer, ali i naši Buljan, Topić, Liverić.
Cosmos koji je utemeljen 1971. godine kao projekt poslovnog čovjeka Stevea Rossa (predsjednik Werner Communications) u cilju popularizacije nogometa na sjevernoameričkom kontinentu svoju misiju je naposljetku ipak izvršio. Nogomet nije postao najpopularniji sport u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, ali vije više niti na margini zbivanja i poslovanja.
Klub je na koncu raspušten 1985. godine, a obnovljen prije četiri godine. Za vrijeme svog prvog razdoblja Cosmos je bio prvak NASL 1972., 1977., 1978., 1980., 1982.; pobjednik Trans-Atlantic kupa: 1980., 1983. i 1984.
Na svojim počecima Ross koji je vodio Cosmos bio je ogorčen što utakmice kluba na velikom Giants stadionu, kapaciteta 75 tisuća, gleda samo tri tisuća gledatleja. Trebamo mu je potez koji će zadiviti svijet i povećati rapidno posjetu na tribinama. I da, doveo je najboljeg noogmetaša svh vremena u Cosmos. Iako na zalasku karijere Pele je još uvijek bio moćan za natjecanje u kojem je Cosmos egzistirao.
Dosta je bilo problema s transferom Pelea, a cijena igranja za tri godine bila je – 7 milijuna dolara. Da bi Pele uopće došao u Cosmos morao je urgirati i američki tajnik Henry Kissinger kod brazilskog predsjednika. Novac se ubrzo počeo vraćati, na tribinama je bilo na svakoj utakmici po pedesetak tisuća gledatelja. Mnogi europski klubovi dolazili su u New York igrati prijateljske utakmice protiv Cosmosa.
U toj ligi nije sve bilo kao u europskom i svjetskom nogometu. Naime, nije bilo neodlučenih rezultata, pobjednik bi se na kraju, ako je ostalo neodlučeno, rješavao izvođenjem američkih penala. A ti penali nisu bili s bijele točke, s udaljenosti 11 metara. Ne, penal je bila svojevrsna akcija nogometaša koji s loptom kreće od centra i kreće prema vrataru i mora ga svladati u roku od pet sekundi. Sve se to činilo kako bi se nogomet dodovorio, uzbuđenjima približio američkoj publici.
Nešto kasnije klubu je pristupio Talijan Chinaglia iz Lazija koji je zabijao golove kao na filmskoj traci. Jasno, većinom na asistenciju Pelea. Cosmos je postao atrakcija, još kad je došao i Beckenbauer i Carlos Alberto, ta je momčad bila zastrašujuća po imenima, iako su sve to bili stari, isluženi igrači, nekad zvijezde i najbolji na svijetu, a sada na zalasku karijere. No, prosjek gledatelja povećao se na čak 80 tisuća gledatelja, čak se i Giants stadion morao nadograditi.
Cosmos je bio mamac za poznate osobe iz javnog života, za njega su navijali Mick Jagger, Jack Nicholson, Muhamed Ali, Robert Redford, Dustin Hoffman…
Brazilac Carlos Alberto je ispao duhovit kada je Micka Jaggera jednom pitao, kako je ovaj stalno dolazio u svlačionicu Cosmosa, zašto napokon ne zaigra. Klub je osvojio nekoliko naslova sjevernoameričkog prvaka, a jedan od glavnih konkurenata bila mu je Metros Croatia iz Toronta koja je također jednom bila prvak Sjevernoameričke nogometne lige, za nju su tada igrali i Eusebio, te Osječani Grnja i Lukačević te Blašković iz Dinama.
Nakon petnaestak godina došlo je do zasićenja, a Rossu se nije isplatilo plaćati enormne svote za starije igrače, a i publiku je sve manje interesirao nogomet. Pa se klub 1985. godine – ugasio. No, ostao je u uspomenama nogometnih romantika koji su u jednoj momčadi mogli gledati svojevrsnu reprezentaciju svijeta.
Pele je 1977. godine u New Yorku odigrao i oproštajnu utakmicu, jedno poluvrijeme nastupao je za svoj prvi i jedini klub Santos, drugo za Cosmos. Na toj utakmici igrao je i Mostarac Jadranko topić koji se i danas u razgovorima hvali kako je Pelea naučio pjevati veliki hit od Olivera Dragojevića – Skalinadu.
Cosmos je u sklopu europske turneje gostovao u Splitu protiv Hajduka 1. listopada 1980. godine, u najjačoj postavi. Pobijedio je Cosmos s 1-0 pogotkom Chinaglie, a nakon utakmice kao dio spektakla izvodili su se američki penali, s vođenjem lopte od centra prema vrataru. Evo i postava s te utakmice, zanimljivo je pogledati sva ta imena:
HAJDUK – COSMOS 0-1
HAJDUK: Pudar (Simović) – V. Ćutuk (Mršić), Zo. Vujović, Primorac, M. Ćutuk – Cukrov, Krstičević, Šalov (Jovanić) – Zl. Vujović, M. Bogdanović, Z. Vulić (Vujčić).
COSMOS: Birkenmeier – Di Bernardo, Durgan, Carlos Alberto, Rijsbergen – Beckenbauer, Bogićević, Romero (Van der Elst) – Seninho, Chinaglia, Cabanas.
Ruku na srce, obnovljeni Cosmos danas nije ni sjena slavne momčadi iz prošlosti, no za našu javnost postao je iznova interesantan jer je u njega nedavno došao Niko Kranjčar. On je četvrti Hrvat u Cosmosu – u zlatno doba kluba za njega su igrali – Ivica Buljan, Jadranko Topić i Mirko Liverić. U želji da se vrati na nogometne terene, Niko Kranjčar otputovao je u SAD te je u New Yorku trenirao s domaćim drugoligašem Cosmosom. Iako se s početka nisu davale velike šanse da se Kranjčar skrasi u Cosmosu, to se ostvarilo na sveopće veselje hrvatskih iseljenika u New Yorku koji su mu priredili fantastičan doček.
Gotovo tisuću ljudi i i izvan lokala Scorpio u njujorškom Queensu dočekalo je Kranjčara i dužnosnike Cosmosa, a mnogo njih redovito odlazi na domaće utakmice Cosmosa s hrvatskim zastavama bodreći Kranjčara i njegov novi klub.
Komentari