Prije točno devet godina napustio nas je najtrofejniji hrvatski trener svih vremena, nogometni vizionar, velikan hrvatskog i svjetskog nogometa – Tomislav Ivić.
Šjor Ivan, Braco, Mali Napoleon… On je jedna od rijetkih pojava u hrvatskom nogometu koja je postala poznata u cijelom svijetu daleko prije globalizacije.
Statistika kaže da je vodio momčadi u 14 zemalja, da je osvajao prvenstva i kupove u šest država (Jugoslavija, Belgija, Nizozemska, Španjolska, Portugal, Francuska), da je osvojio šest nacionalnih prvenstava, sedam kupova, da je osvojio Interkontinentalni kup (Porto) i UEFA Superkup, da je 1991. s Atleticom pobijedio Barcelonu – onu Cruyffovu Barcelonu! – i osvojio Kup kralja, da je u Palermu 1994. pobijedio Italiju, nakon čega je Hrvatska postala članicom visokog europskog nogometnog doma.
La Gazzetta dello Sport Ivića je titulirala kao najuspješnijeg trenera svih vremena. Ivić je bio velikan, prvoklasni stručnjak, trener originalnih ideja, bio je nogometni fanatik, bio je trener koji je nizao naslove. Međutim, on nije bio samo trofejni trener, on je znao odgojiti igrače i podići njihovu vrijednost.
Ivić je bio nogometaš Splita. Nakon igračke karijere odlučio se za trenerski posao i jasno odmah je bio najbolji student na Višoj trenerskoj školi u Beogradu. Bio je toliko dobar da su mu profesori, među kojima je bio i Rajko Mitić, dopustili da odmah nakon posljednjega ispita brani diplomski rad. Diplomirao je s devet. Od deset. Poslije su mu kazali da nije dobio desetku jer je diplomski napisao na ikavici. Prvi Ivićev posao bio je – Split.
Ivić je u Splitu naslijedio velikoga Luku Kaliternu koji je momčad doveo iz zone u drugu ligu. Ivić je sa Splitom bio peti i svi su bili zadovoljni. Osim njega. Potom je preuzeo juniore Hajduka. Stvarao je igrača za igračem i pokazivao nesvakidašnje čvrst karakter. Hajduk je u sezoni 1972/73. bio u rukama Branka Zebeca. Ivić je bio trener juniora, a Poklepović pionira. Kada je konačno preuzeo prvu Hajdukovu momčad, stigli su rezultati i krenula je fama o treneru koji novim načinom rada ruši sve što je u yu-nogometu dotad bilo poznato. Hajduk je pod Ivićevom rukom bio jedna od najboljih europskih momčadi. Igrao je moderno, ispred vremena.
U slavni Ajax ga je preporučio slavni Rinus Michels a preporuka je bio upravo Hajduk i njgeova dominacija. Gdje god je bio ostavio je duboke tragove. I svuda u svijetu su ga poštovali, jer je bio avangarda, čovjek ispred svoga vremena. Njegove treninge špijunirali su i najveći svjetski treneri. Njegov je šegrt jedno vrijeme (u Portu) bio čak i Jose Mourinho.
Ivića je, baš kao i Michelsa, najviše zanimala (neprocjenjiva) vrijednost prostora u modernom nogometu. Kako bi ovladao nogometom, on je crpio znanje iz svih sportova.
S njim se moglo danima pričati samo o nogometu a da ne bude dosadno. Sve je znao i jedini žal ostaje što sa svojim Hajdukom nije uzeo neki europski trofej koji je definitivno zavrijedio ali je sudbina odlučila drugačije. Sve se zna.
Hvala još jednom za sve te prelijepe godine i počivajte u miru šjor Ivane!
Komentari