Za škotski Celtic, koji se diči svojom katoličkom orijentacijom mogli su igrati i igrači protestanti, dočim su za Rangers kroz najveći dio njegove povijesti smjeli igrati samo protestanti – katolicima je ulaz bio doslovce zabranjen. Tako je bilo sve do 1989. godine. Tada je proslavljeni igrač Celtica, katolik Maurice Johnston potpisao ugovor za – Rangers! Sektaštvo u Glasgowu uobličeno u rivalstvo između katoličkog Celtica i protestantskog Rangersa, protiv kojeg se škotsko društvo s više ili manje uspjeha bori desetljećima, silno se razmahalo kad je taj napadač crvene kose odlučio napraviti transfer za kakav se nikad nitko prije nije odlučio.

Ovaj je igrač morao preživjeti brutalne napade na svoju kuću koja je nekoliko puta polivena benzinom, spašavala ga je policija, njegov otac bježao je od razjarenih navijača, oba kluba, po glasgovskim ulicama, on je dobio u britanskim medijima nadimak ‘Salmon Rushdie svjetskog nogometa’, a još danas mnogi kolumnisti britanskih medija njegov prelazak i posljedice koje su se dogodile objašnjavaju po svojim kolumnama. U jednoj smo tako pročitali: ‘Niti jedan događaj nije tako paralzirao grad Glasgow kao pojava Johnstona u Rangersu’!.

U povijesti nogometa bilo je spektakularnih, senzacionalnih, skandaloznih transfera, no ovaj o kojem ćemo pisati je iznad svih, po svim kategorijama. Maurice Johnston bio je sjajan igrač, napadač, član škotske reprezentacije koji je svoju afirmaciju stekao u Celticu. Sektaštvo u Glasgowu uobličeno u rivalstvo između dvaju klubova, katoličkog Celtica i protestantskog Rangersa, protiv kojeg se škotsko društvo s više ili manje uspjeha bori desetljećima, silno se razmahalo kad je taj napadač crvene kose odlučio napraviti transfer za kojeg se nikad nitko prije nije odlučio. Bilo je to 1989. godine i sve do danas strasti u raspravama oko tog transfera nisu se stišale…

Ovo nije priča o prelasku Figa iz Barcelone u Real, ili Kranjčara iz Dinama u Hajduk, ili Stojkovića, bivšeg člana Crvene zvezde u Partizan. Ovo je priča o prelasku bivšeg člana Celtica u Rangers. S time da je u međuvremenu Johnston bio u francuskom Nantesu gdje ga je trenirao – Ćiro Blažević. Johnston je proživio takvu torturu da je mogao biti savjetnik mnogim drugim igračima čiji su transferi izazivali skandale i bijes javnosti i navijača.

Nakon nekoliko u Celticu, Johnston je otišao u Ćirin Nantes gdje je dvije sezone igrao s promjenjivim uspjehom. Odlučio se vratiti natrag u Škotsku krajem osamdesetih godina. Usput, svim britanskim novinarima stalno je u razgovorima za tiražne medije spominjao kako na Otoku ne postoji klub za kojeg bi igrao, osim njegovog Celtica. Svjedoci kažu da je u tim trenucima imao i ponudu Manchester Uniteda, no Mo je opet rekao isto – samo Celtic.

Štoviše, čak se i pojavio u Glasgowu gdje je rekao da pregovara sa Celticom i da će najvjerojatnije nakon Nantesa njegov klub biti Celtic. Bio je uporan i čak je na konferenciji za novinare rekao da je njegov prelazak u Celtic – gotova stvar. Kako su ga navijači Celtica zaista obožavali, tako je već pripreman doček na Celtic parku za ljubimca iz nekadašnjih vremena.

No, nešto se zakompliciralo pri realizaciji transfera, u Celticu nisu vodili brigu, jer su sudili prema riječima samog Johnstona, i nisu uopće razmišljali da bi čovjek s kojim pregovaraju mogao odlepršati bilo gdje, a kamoli u suparnički Rangers.

No, Johnston je stupio u razgovor s Rangersom, čiji je trener tada bio nekdašnji proslavljeni šktoski nogometaš koji je slavu stekao u Liverpoolu, Greamme Sounnes.

Taj je trener tvrdio ‘kako ga zanima samo jak Rangers, a ne tko igra za njega’. Sounnes je lagano otvarao temu o dovođenju prvog katoličkog nogometaša koji je igrao za Celtic, u redove Rangersa. Dotad naime, niti jedan katolik iz Celtica nije igrao za Rangerse, u Celticu se znalo događati da protestant igra za prvu momčad, a zoran primjer su dvije klupske legende, McGrain i Dalglish. Makar, neki škotski nogometni povjesničari spominju neke samozatajne katolike koji su u povijesti zabilježili koji nastup za Rangers. Dok se nije saznalo da su katolici, pa im je uslijedio otkaz.

Uglavnom, na sveopće iznenađenje, Mo Johnston je tih dana potpisao za Rangers, a ne za Celtic, a navijači oba kluba doslovce su se digli na zadnje noge. Celticovi navijači su ga proglasili izdajnikom, “Judom koji je osramotio vjeru”, a dobar dio Rangersovih navijača također se protivio angažiranju katolika, čak je upriličeno spaljivanje zastava i klupskih godišnjih iskaznica od strane radikalnih pristalica Rangersa.

Sektaštvo u Glasgowu, ali i u Ulsteru, gdje u neharmoničnoj zajednici žive katolici i protestanti, oslobodilo je svoje ‘demone prošlosti’, no unatoč svemu, Johnstone je zaigrao za Rangers. A vrijeđala su ga oba navijačka tabora. Stvar je otišla tako daleko da su ekstremni navijači Rangersa pod prijetlom sile zabranjivali ostalim navijačima da navijaju kad bi Johnstone postigao gol za Rangers.