Mnogi ovaj događaj smatraju najvećom nogometnom senzacijom svih vremena.
Opisan je u svim knjigama o povijesti nogometa. Zbog tog poraza u finalu svjetske smotre 1950. godine na svom terenu protiv Urugvaja Brazilski nogometni savez je promijenio i boju dresova. Posve bijele dresove Brazil je zamijenio – žuto-plavom kombinacijom.
Očevici, a pričah s jednim starijim Brazilcem koji je bio baš na toj utakmici, govore da je to bio najveći skup ljudi koji je šutio. Svi do jednog, dvjestotinjak tisuća gledatelja. Riječ je o zgodnom opisu ugođaja nakon finalne utakmice Svjetskog prvenstva 1950. godine u Brazilu, na čuvenoj Maracani u Rio de Janeiru. Poslije sraza Brazila i Urugvaja.
Na sveopće iznenađenje već pripremljeno slavlje Brazila prizemljio je Urugvaj, pobjedom dosegnutoj u infarktnoj utakmici. Inače, bilo je to prvo prvenstvo svijeta nakon 12 godina pauze zbog Drugog svjetskog rata. Brazil se već kandidirao za prvenstvo 1942. Godine koje nije održano, no kad je bilo jasno da će se prvenstvo 1950 godine ipak održati u Brazilu sagrađen je najveći stadion na svijetu – Maracana. Koja je imala kapacitet od – 200.000 gledatelja.
Prvenstvo je bilo okrnjeno, samo s 13 momčadi, a bili su tu prvi put na svjetskoj smotri i Englezi. Koji su ostali upamćeni po senzacionalnom 0-1 porazu protiv Sjedinjenih Država. U Londonu su smatrali, kad su vijest pročitali u novinama, da se radi o tiskarskoj grešci…
Igralo se u četiri skupine a pobjednici su išli direktno u finalnu skupinu, pa su tako u poluzavršnici igrali Brazil, Španjolska, Švedska i Urugvaj. Brazil je uvjerljivo sredio Španjolsku sa 6-1 i Švedsku sa 7-1, Urugvaj je dobio Švedsku s 3-1 a sa Španjolskom odigrao 2-2. Za naslov svjetskog prvaka presuđivala je utakmica Brazila i Urugvaja, bio je to finale, jer je pobjednik te utakmice bio i pobjednik skupine, dakle i pobjednik prvenstva.
Zar trebamo govoriti da je Brazil bio apsolutni favorit, i zbog uvjerljivosti tijekom prenstva i zbog domaćeg terena s podrškom od dvije stotine tisuća svojih navijača na tek izgrađenoj Maracani.
„Danas će Brazil postati svjetski prvak“ na dan te utakmice javljali su se televizijski i radijski reporteri,a bile su tiskane i novine s naslovima u počast svjetskim prvacima, dakako Brazilcima. Da sve bude optimističnije po Brazilce, domaćoj momčadi za naslov prvaka bio je dovoljan i neodlučan ishod.
„To ne možemo propustiti“, govorili su zborno igrači u najavi utakmice. Kad…
Tribne, prepune, dočekali su igrači obje momčadi, vatromet je počeo i prije utakmice no sve to nije smelo Urugvajce da priprave šok kakav su Brazilci teško proživljavali godinama.
Ovako je bilo, najprije je Brazil poveo u 47 minuti golom Friace, i svi su smatrali da je to – to. Da je utakmica gotova, time i prvenstvo. Slavlje i pjesma je počela i na tribinama i na terenu,a Urugvaj je u dvije brzopotezne akcije pogocima Schiaffina(66) i Ghiggie (79) preokrenuo rezultat i sačuvao prednost.
Sablažnjujuća tišina na prepunoj Marakani trajala je pola sata, a onda su bijesni navijači prodrli u teren obračunati se s igračima i izbornikom Brazila.
U sveopćoj gužvi nije predan niti pokal Julesa Rimeta nogmetašima Uruvaja, pa se Rimet sam spustio u svlačionicu do Urugvajaca i ostavio im pokal na klupama za igrače, pokraj tuševa, dok su ovi pjevali i bacali se jedan drugome u zagrljaj.
A Brazilci? Oni su se sa stadionima povlačili obučeni u žensku odjeću, kako bi sačuvali žive glave…
Širom Brazila očajni navijači su počinili samoubojstva, tolika je bila euforija prije utakmiceie, da bi potom zavladala neviđena depresija.
Brazil – Urugvaj 1-2
Stadion: Maracana, Rio De Janeiro
Posjeta: 199,854 gledatelja
Sudac: George Reader (Engleska)
Brazil: Barbosa, Augusto, Juvenal, Bauer, Danilo, Bigode, Friaça, Zizinho, Ademir, Jair, Chico.
Urugvaj: Máspoli, Matías González, Tejera, Gambetta, Várela, Rodríguez Andrade, Ghiggia, Julio Pérez, Miguez, Schiaffino, Morán.
Strijelci: 1:0 (47’) Friaca, 1:1 (66’) Juan Schiaffino, 1:2 (79’) Alcides Ghiggia.
Komentari