Rodonačelnik je totalnog nogometa. On je jedan od najboljih nogometaša svih vremena, ravan Maradoni, Peleu, Zidaneu, Ronaldu ili Messiju. Možda je čak i najutjecajniji, možda čak i najuspješniji… Možda! Usporedbe su suvišne, no on je tijekom svoje igračke karijere obilježio jednu nogometnu epohu, bio kao akter rodonačelnik jedne posve nove nogometne filozofije.
Umro je 24. Ožujka 2016. godine.
Sklop riječi – totalni nogomet – označava nogometnu teoriju prema kojoj svi igrači mogu igrati na svim pozicijama. Pritom, svaki pojedinac mora biti fizički besprijekorno spreman i tehnički i taktički obučen da treneru bude na raspolaganju na svakom mjestu u momčadi. Ta vječna želja svih nogometnih trenera uspjela je u nizozemskoj reprezentaciji. U toj generaciji bilo je uistinu igrača koji su svojom polivalentnošću zapanjivali i stručnjake i navijače.
Sam Cruyff u svojim sjećanjima na totalni nogomet često je isticao: “Mi smo na treninzima Ajaxa i nizozemske reprezentacije više govorili o prostoru, nego o lopti. Shvatili smo da je prostor najbitniji”
Mnogi još uvijek tvrde da je bio najkompletniji nogometaš svih vremena. Unatoč Peleu i Maradoni. Uistinu, nizozemski nogometaš Johan Cruyff obilježio je epohu u kojoj je igrao, za karijere bio je igrač koji je klubovima za koje je nastupao jamčio trofeje.
Sjajio je u Ajaxu s kojim je osvojio pregršt nizozemskih prvenstava, ali i tri naslova Kupa prvaka. Nizozemsku nogometnu reprezentaciju vodio je do finala svjetske smotre u Njemačkoj 1974. godine, nastupao je za Barcelonu gdje je postao i ljubimac Katalonaca. Danas je uspješan trener, zapravo menedžer katalonske reprezentacije koja igra samo prijateljske utakmice, a kao trener se promovirao vodeći Barcelonu u kojoj je i danas – nedodirljiva veličina.
“On je igrao nogomet lakoćom, lepršavo i atraktivno i uz njega je svaki igrač bio 50 posto bolji”, jednom je izjavio najbolji hrvatski, ali i europski trener svih vremena Tomislav Ivić. Bilo je utakmica kada je znao postići i po šest golova. Cruyff je tri puta osvojio Zlatnu loptu(1971., 1973. i 1974.) te je po tome rekorder, zajedno s Platinijem i Van Bastenom. Njegova postignuća prepoznata su i u Uefi – prema statistici krovne kuće europskog nogometa proglašen je europskim igračem 20. stoljeća, a Fifa ga je svrstala kao drugog najboljeg igrača svijeta u istom stoljeću, nakon Peléa.
Cruyff je bio igrač koji je sam rješavao utakmice, razigravao neraspoložene igrače, a riječima bi nerijetko i sam raspoređivao suigrače, kako bi znao gdje se tko nalazi kad napravi prodor i bude prisiljen na asistenciju. Jer, kad se proslavio – Cruyffa su čuvala i po dva, tri igrača, pa je onda uživao u asistencijama.
Nogomet je počeo trenirati u Ajaxu s deset godina, iako mršav i neugledan, brzinom i prodorima opčinjavao je trenere mlađih kategorija. Debitirao je u prvoj momčadi sa 17 godina, dočim je tri godine prije, kad je imao 14, već imao prvi potpisan predugovor s Ajaxom.
Njegova klupska karijera nastavljena je u Barceloni gdje je očarao navijače, a on je iz poštovanja prema katalonskoj sredini koja ga je slavila svom sinu nadjenuo katalonsko ime – Jordi. Jordi Cruyff je također postao nogometaš, igrao je od Barcelona do Manchester Uniteda, no ozljede su ga satrale, a igračku karijeru produživao je liječenjima kod našeg pulskog somatopeda Stanislava Pehareca.
Cruyff nije otišao na svjetsku smotru u Argentinu 1978. godine, mnogi još ne znaju razlog, tvrdi se da se nije slagao s režimom predsjednika Videle, ali i da nije želio napustiti obitelj na nekoliko mjeseci, jer se bojao – raspada braka.
Uglavnom, nakon Barcelone igrao je u SAD, u LA Aztecima, pa se vratio u Nizozemsku, oblačio je dres AZ 67, pa svog Ajaxa, karijeru je završio 1984. godine u konkurentskom klubu Feyenoordu.
Kao trener je također bio uspješan, potvrdivši svoju vezu s Barcelonom koju je, kako su pisali katalonski mediji, vodio „bolje nego što je igrao za Barcu”.
PRIČAP
Komentari