Pričati ili pisati o George Bestu. Iako je to tipičn priča o nadnaravnom talentu i propasti zbog poroka i neodgovornosti, svima je bio simpatičan, a kako mu nitko nije na vrijeme i na dovoljno oštar način rekao da si čini zlo – njegova propast bila je neizbježna.

Učestalim opijanjem doveo se u bezizlaznu situaciju, prodavao je medalju Kupa europskih prvaka, transplantirana mu je jetra, no nije prestao piti i umro je u 2005. Na pokopu u Belfastu okupilo se više od sto tisuća ljudi.

Danas čak i zračna luka u Belfastu nosi njegovo ime, nogometne enciklopedije spominju ga u najljepšem svjetlu, no iako je bio best (najbolji), po sebe je bio worst (najgori).

Začinimo ovu priču s jednim aforizmom iz Sjeverne Irske:

“Maradona good, Pele better, George – Best!”

U bogatoj nogometnoj povijesti George Best zauzima počasno mjesto. Taj izvanredan igrač rođen u Belfastu opčinio je cijeli nogometni svijet svojim tehničkim mogućnostim u nogometu. Bio je dribler, dodavač, strijelac, asistent, s loptom je mogao sve, a sve je napravio kad bi mu se to htjelo. Kad mu se nije htjelo, doslovce je znao biti nepomičan…

Izjave poput one kako je dio zarađenog novca zapio, dio prokockao, dio zakurvao i ostatak potrošio bezveze, dizali su na noge članove uprave Uniteda. Best je počeo dolaziti na treninge kad je htio i u stanju u kakvom je htio, čaša se prelila i 1968. United ga više nije trpio niti želio. Stigavši u United 1963. i odmah pružajući krasne partije, postao je popularan poput Beatlesa tih godina, a neki su ga nogometni novinari nazvali i ‘petim Beatlom’.

Iako je i u to vrijeme pio i kockao se, mijenjao žene poput žileta, Best je na krilima euforije doveo 1968. Manchester United i na krov Europe. U finalu Kupa prvaka, baš zaslugom Besta, United je nadvisio jaku Benficu predvođenu Eusebijom.

Igrao je za United čak 11 godina, a šest puta je bio najbolji strijelac kluba, s dva osvojena naslova prvaka.

Čak je i Pele rekao, ne samo jednom, “kako u životu nije vidio boljeg igrača”, što je Best za života držao najvećom pohvalom o svojoj karijeri, no život izvan terena javnosti je bio zanimljiviji nego fenomenalne partije na terenu.

Jer, Best se nije krzmao opijati se svakodnevno, obožavao je žene, viski, a ni kocka mu nije bila strana. Dakako, s tim porocima morala je ugasnuti i njegova karijera, makar se s njegovom karijerom ne treba sprdati. Jer, u nogometu je napravio dosta da bi zauzeo počasno mjesto u nogometnoj povijesti.
U jednom razdoblju uspio sam se odvojiti od alkohola i žena. Bilo je to mojih najdužih dvadeset minuta u životu’, znao je reći legendarni George Best, koji nije štedio ni sebe (alkohol), ni druge (uvrede). Ovo je priča o nogometašu koji je prije svega volio raskalašeni život.

Osim po partijama, opijanju, ostao je upečatljiv u povijesti i po svojim izjavama…

Kao njegov nasljednik, i po igrama i po neurednom životu, nametnuo se Paul Gascoigne. Best je i za njega imao riječi ‘utjehe’:
“Jednom sam rekao da je Gascoigneov IQ manji nego broj na njegovom dresu, a on me pitao – ‘Što je to IQ’?”.

Nakon što su ga istjerali iz Uniteda igrao je potom Best od nemila do nedraga, nastupao je za nižerazredni Stockport u Engleskoj, Cork u Irskoj, Los Angeles u SAD-u, pa je bio u londonskom Fulhamu, američkom Fort Laudedaleu, škotskom Hibernianu, da bi naposljetku pokoju utakmicu odigrao za lokalne klubove u Engleskoj poput Bornemoutha i Tobemorea.

Cijeli vrijeme se opijao i kockao, ganjao žene, kao i one njega. Novca je nestajalo, Best se zaduživao, ali i dalje je bio bahat:
“U jednom razdoblju uspio sam se odvojiti od alkohola i žena. Bilo je to mojih najdužih dvadeset minuta u životu”.