Suzavac, pendreci, šake, kamenje, stolice i vodeni topovi samo su dio arsenala koji je korišten u međusobnom obračunu jugoslavenske milicije i pripadnika navijačkih skupina Bad Blue Boys i Delija. Neredi su se dogodili na stadionu Maksimir 13. svibnja 1990. godine uoči nogometne utakmice između zagrebačkog Dinama i beogradske Crvene zvezde.
Osim natjecateljskog naboja, Crvena zvezda bila je vodeća u prvenstvu Jugoslavije dok je Dinamo zauzimao drugo mjesto, utakmica je imala i snažan politički naboj. Naime, par tjedana prije održani su prvi višestranački izbori u Hrvatskoj na kojima je pobijedio HDZ, koji se zalagao za neovisnost Hrvatske, što velikosrpska politika nikako nije mogla prihvatiti.
Pojavile su se informacije iz Beograda da Delije, predvođene budućim ratnim zločincem Željkom Aržnjatovićem Arkanom, spremaju veliki rušilački pohod na Zagreb. Zbog svega navedenog utakmica je proglašena događajem visokog rizika te su organizirane jake snage republičke i zagrebačke milicije. Nije pomoglo.
U Zagreb je stiglo oko tri tisuće “delija”, a prvi sukobi počeli su već na zagrebačkim ulicama. Kulminacija nereda se dogodila na stadionu pred početak utakmice. Tada su navijači Crvene zvezde, smješteni na južnoj tribini, počeli trgati sjedalice i gađati domaće navijače na istočnoj tribini. U jednom trenutku pomahnitale Delije probile su zaštitnu ogradu i krenule preko travnjaka prema istočnoj tribini. Uslijedila je reakcija BBB-a, koji su srušili ogradu na sjevernoj tribini i upali na teren da se suprostave Delijama, ali je ove počela štititi milicija koja je silovito napala domaće navijače.
Za par minuta, situacija se otela nadzoru jer je broj razjarenih navijača, koji su ulazili u sukob, bio veći od onoga što su specijalne snage milicije mogle zadržati.
Nogometaši Crvene zvezde pobjegli su u svlačionicu, dok je nekoliko Dinamovih igrača s trenerom Josipom Kužeom ostalo na terenu pokušavajući obraniti domaće navijače. U jednom trenutku milicajac je udario pendrekom Zvonimira Bobana (tadašnjeg kapetana Dinama), koji mu je uzvratio udarivši ga nogama u trbuh. Ova situacija postala je legendarna kao Bobanov skok.
“I opet bih udario onog milicajca. Ali nisam bio sam. I drugi su radili isto, a o meni se pričalo jer sam bio kapetan Dinama. Policija je tukla naše navijače, a navijači Crvene zvezde slobodno su divljali na stadionu. Njima nisu ništa napravili”, kaže Zvonimir Boban. Nastavlja:
“Nisam hrvatski vojnik ni junak. Junaci su išli u rat, mi smo bili samo buntovnici. Htjeli smo slobodu, htjeli smo svoju državu. Mogu samo reći da sam reagirao na jednu veliku nepravdu koja je bila toliko očita da jednostavno čovjek s minimalnim dignitetom i nacionalnim ponosom, ali i čovjek koji ima osjećaj za minimalnu pravdu ne može ostati miran. U toj situaciji čovjek jednostavno ne može – ne reagirati. Poslije sam bio isprovociran. Da, psovao sam, svašta vikao milicajcima i s moje je strane bilo dosta provokacija prije nego što me je milicajac udario. No, onda sam mu ja vratio.”
Zanimljiva je bila i reakcija Marinka Bobana, oca kapetana Dinama. Kad ga je te večeri dovezao kući, sinu Zvonimiru je rekao:
“Sine, možda u tom trenutku nisi morao biti na travnjaku, ali kad već jesi, da nisi tako reagirao, silno bih ti zamjerio!”
Tek sat vremena kasnije snage reda su uz pomoć vodenih topova, suzavaca i pendreka uspjeli smiriti situaciju. Utakmica nikada nije odigrana, a u neredima je ozlijeđeno oko 200 osoba, no srećom nije bilo mrtvih.
Utakmica nikada nije odigrana, a neredima je ozlijeđeno oko 200 osoba, no srećom nije bilo mrtvih. Činjenica je da je godinu dana poslije, 18. svibnja 1991. Crvena zvezda igrala prvenstveni susret na Maksimiru, ali bez navijača, no to ne mijenja karakter događaja od 13. svibnja 1990. Nasilje koje je vladalo bilo je putokaz za ono što će se događati u idućim godinama. Bobanovo udaranje “milicajca” postalo je simbol hrvatskog otpora srpskom teroru, a godine rata koje su uslijedile…
Mnogi pripadnici zaraćenih navijačkih skupina rat su nastavili voditi s pravim oružjem, a mnogi Bad Blue Boysi položikli su svoj život za slobodu Hrvatske.
Ovaj događaj američka televizijska kuća CNN uvrstila je među pet nogometnih utakmica koje su promijenile svijet (zauzeo je četvrto mjesto), a mnogi ga smatraju i početkom srpske agresije na Hrvatsku.
Komentari