Pričamo o legendarnom talijanskom vrataru, kasnjie izvanserijskom treneru, svojevrsnom živom spomeniku talijanskog nogometa – Dinu Zoffu. Čovjeku koji je više od 20 godina bio na prvoligaškim vratima, koji je svoju karijeru zaokružio i naslovom svjetskog prvaka 1982. godine. Za što je on uz strijelca Paola Rossija nesumnjivo bio najzaslužniji.

Kad smo već kod osvajanja naslova svjetskog prvaka te 1982. godine, za što mora enormne zasluge imati vratar, nemojte su začuditi ovom podatku. Dino Zoff je tada imao – 40 godina!

Da, branio je dugo i izvanredno. I danas o njemu kruži vic koji ide ovako:

Gori zgrada, plamen je svugdje oko djeteta na petom katu- Ispod njega na pločniku – Dino Zoff. Koji viče

„Skoči dijete drago ja ću te uhvatiti”!

Dijete doista skoči, Zoff ga paradom primi u njedra. I sljedeće sekunde Zoff dijete degažira daleko u teren.

Još kao dječaića s 14 godina odbili su ga Inter i Juventus. Jer je bio „prenizak”.

Skrasio se tek u Udineseu. U prvoj utakmici primio je pet golova, a spasio ih je barem desetak. Čekao ga je dug i mukotrpan put du uspjeha.

Nakon dvije godine Udinesea otišao je u Mantovu, gdje je ostao četiri godine. Klub nije bio naročite kvalitete, naprimao se pogodaka zbog loše obrane. Ipak, nakon dugog vremena primjetio ga je Napoli i uzek sebi. Na jugu Italije ostao je pet godina, klub je dvaput bio doprvak Italije, baš zaslugom dobre obrane i sjajnog Zoffa.

U tek u 30. godini, već kao pomalo veteran, kupio ga je Juventus. Bilo je to 1972. godine i u „Staroj dami” postao je glavna zvijezda i kolekcionar trofeja.

S Juventusom je osvojio šest talijanskih naslova, dva kupa i Kup Uefa. U 11 sezona. Nije osvojio samo Kup prvaka, iako je igrao i izgubio u finalima 1973. i 1983. godine.

Zoffu je prvi poziv za reprezentaciju došao tijekom Europskog prvenstva 1968. godine. Debitirao je u četvrtfinalu i Italija je osvojila turnir.

Uzoran sportaš dobre koncentracije, Zoff je uspio razbiti mnoge vratarske rekorde i u svojoj 40. godini bio je kapetan momčadi Italije koja je senzacionalno osvojila naslov svjtskog prvaka, nanizavši pobjede protiv Brazila, Argentine i Njemačke.

Bio je najstariji igrač koji je osvojio Svjetsko prvenstvo i ubrzo nakon toga zaključio je karijeru i počeo trenirati olimpijsku momčad Italije, kasnije je vodio Juventus i Lazio. Bio je izbornik Italije koja je stigla do finala Europskog prvenstva 2000. godine, u finalu su trijumfirali Francuzi.