Mnogi drže Pelea najvećim igračem svih vremena, no to nije tema ove priče. Bio najveći ili ne Pele je ostao sinonim sjajnog igrača koji je opčinjavao milijune nogometnih zaljubljenika. Cijelu karijeru proveo je u Santosu, a s brazilskom reprezentacijom je tri puta bio svjetski prvak.

Znate li vi mlađi, a stariji znaju, da je, punim imenom, Edson Arantes de Nascimento Pele, gostovau u Zagrebu, na Maksimiru, protiv Dinama.

Nogometni gorostas tog doba, Santos u svojim „peleovskim danima” (od 1957. do 1974. godine) često je kao spektakularna atrakcija dolazio na turneju po Starom kontinentu. U jednoj takvoj je gostovao i po bivšoj državi, odigravši četiri utakmice – protiv zagrebačkog Dinama, beogradske Crvene zvezde, sarajevskog Željezničara te protiv Radničkog iz Niša.

Santos je bio prepun brazilskih reprezentativaca, bio je tu vratar Gilmar, Carlos Alberto, Edu, Rildo…

Santos je turneju po Jugoslaviji započeo utakmicom na beogradskoj “Marakani” protiv Crvene zvezde. Prodato je 67.128 ulaznica, što je tada bio novi rekord na jednoj klupskoj međunarodnoj utakmici. Santos je bio bolji u prvom poluvremena i na odmor otišao sa prednošću od 3-1. Beogradska momčad se razigrala u nastavku i stgla do lijepih 3-3.

Sjajan je bio Pele (jedan gol) i Edu (dva) na jednoj, i Dragan Džajić i Vojin Lazarević na drugoj strani. Sva tri pogotka za Crvenu zvezdu postigao je Lazarević.

Samo koji dan kasnije, točnije 13. rujna 1969. godine Santos je došao u Zagreb. Na krcatom Maksimiru, pred čak 60 tisuća ljudi (bio je to tada rekord) Santos je istrčao u najjačem sastavu.

A utakmica je bila izvrsna, huk s tribina nije prestajao, a Dinamo je igrao odlično, u dobrom dijelu utakmice i bio bolji od Santosa. Uzbudljivo je bilo od samog početka, pele je pogodio vratnicu, a Marijan Čerček mu je uzvratio također šutom u okvir vratiju. Dinamo je hrabro igrao, i bio nagrađen pogotkom za 1-0. Strijelac je bio Josip Gucmirtl, nakon sjajne akcije „plavih”.

Dati gol Gilmaru, tada jednom od najboljih vratara svijeta nije bilo lako… Santos se tek tada trgnuo, i izjednačenje je donio Edu. Makar je prije toga Dinamo promašio finu seriju dobrih zgoda.

Dinamo je i nakon izjednačenja Santosa imao prilika, glasna publika tjerala je domaću momčad na pobjedu. Publika je bila gladna uspjeha protiv Brazilaca o kojima su čitali bajke, a Dinamo je tada pokazao da može biti bolji i od „najboljih na svijetu”.

Rudi Belin sjeća se susreta s Peleom, pa je pričao:

„Za mene nema sumnje, Pele je najveći svih vremena. Ja sam volio razgovarati s igračima koji su mi bili suparnici. I znate što mi je Pele govorio stalno. A igrao sam pe tputa protiv njega, eto jednom i u Zagrebu gdje smo i razgovarali. Rekao mi je da se moraš veseliti kada izlaziš na teren. Ponavljam, igrao sam pet puta protiv Pelea i nikad nisam izgubio. Sjećam se jednog događaja s turneje po Čileu. Mi večeramo, odigrali smo utakmicu, i u hotelu smo… Dolaze nakon naše večere igrači Santosa na objed. Oni su svoju utakmicu izgubili i vraćaju se u hotel plešući i pjevajući. Nismo vjerovali. A u Zagrebu kada smo bili od Santosa, odemo se s Peleom i Brazilcima družiti a on nam objašnjava da kad je utakmica gotova i ako si dao sve od sebe opet moraš biti vesel. I znate što? Rekao je najveću nogometnu istinu. Nogomet je uvijek veselje”!

Sjajne rečenice, zar ne?

Nekoliko dana kasnije Sanots je s Peleom gostovao u Nišu gdje je igrao atraktivnih 4-4 protiv Radničkog. A taj Radnički je tek te sezone ušao u Prvu ligu. Radnički je i vodio s 4-3 u zadnjoj minuti i onda je Pele sam u driblingu nanizao cijelu obranu Nišlija i zabio za poravnanje.

Na kraju je Santos gostovao u Sarajevu i odigrao 1-1 protiv Željezničara. Pred 20 tisuća gledatelja. Strijelci su bili Bukal i Pele.

Sljedeće godine Brazil je predvođen Peleom superiorno osvojio svjetski naslov na smotri u Meksiku.