Ima onih kojima će suze na oči kada se samo sjete tih trenutaka. I još im u ušima i srcima zazvoni – „Jugoplastika, Jugoplastika“!
U našoj Sportskoj riznici mora biti mjesta z asplitski košarkaški klub koji j etri put abio zaredom prvak Europe, u provm navratu 1989. godine. Jugoplastiku ne smijemo zaboraviti. No, Jugoplastika nije zaboravljena ni kod Vašeg autora, a ni kod tisuća obožavatelja košarke, uostalom kako zaboraviti trostrukog europskog prvaka, momčad koja je bila sastavljana od „majstora Bože“…
Trener Božidar Maljković koji je „složio“ momčad koju danas naziva „klubom svog života“ i danas je obožavan od Splićana, pa smo tako usred Domovinskog rata svjedočili krasnom dočeku „šjor Boži“ dok je vodio grčki Panathinaikos na vrućem parketu u Gripama.
U razgovoru s Božom Maljkovićem davno smo saznali:
„To su najljepši trenuci koje sam doživljavao, nisam to, priznajem, očekivao. Toliko ljubavi i poštovanja, skandiranje, pjesma, koje sam doživio u Splitu kad sam prvi put došao s drugim, grčkim, klubom, to mi je najveće priznanje u životu. Plakao sam zajedno s onim klupskim čistačicama, funkcionerima, navijačima i novinarima nakon utakmice. Osjećao sam se vrijedno, a to je najljepši osjećajSjećam se jednog trenutka u Splitu, jedan navijač je probio policijski kordon, zatrčao se prema meni, priznajem malo sam se uplašio, a taj je navijač oko mog vrata stavio šal Torcide i poljubio me. Dvorana je bila u ludilu, a ja sam grcao od plača. I u Zagrebu sam, tih godina, dočekan krasno, a to je znak da iza sebe nisam ostavljao mrlje, prevare i laži“.
I to je istina!
Ovo je priča o Maljkovićevoj Jugoplastici iz 1988. i 1989. godine, dakle o počecima trijumfa Jugoplastike koja je kasnije osvojila sveukupno tri europska naslova, s promijenjenim imenima, no svi su klub i dalje zvali – Jugoplastika.
Božidar Maljković Jugoplastiku je preuzeo 1986. godine i ostao je četiri godine. Odmah je počeo raditi kako nikad do tada u klubu nije radio:
„Mogu reći devizu kako sam ja radio u tom klubu. Dakle, količinom rada smo ispravljali naše greške. Mi smo u klubu bili svi u sedam sati, automatski smo bili u prednosti ispred svih četiri sata na dan. Jer, drugi klubovi u Jugoslaviji su počinjali raditi u 11 sati. Dok su drugi spavali, mi smo radili. To nije anegdota, već istina. Zvali smo i ljude u drugim klubovima, znate što… Spavali su. Imali smo i dobru upravu, skupina zanesenjaka koji su sve živo radili za klub, intelektualci ali i komandosi. Ljudi su to koji su svaki dan bili u klubu i pitali što se može za klub napraviti. To je bila tajna uspjeha, gledajte moja supruga je izvrsna kuharica, a nisam uopće jeo s njom kod kuće. Eto, toliko smo radili“.
I nakon dvije godine rada u Jugoplastici Maljković je počeo pobirati trofeje. Jugoplastika je osvojila 1988, 1989. i 1990. godine tri jugoslavenska prvenstva i dva kupa.
S time da je 1989. godine u finalu Kupa prvaka u Munchenu osvojila i naslov europskog prvaka. Kakva nezabilježena dominacija, u danima kad je bilo sjajnih klubova i u Jugoslaviji i u Europi. Jugoplastika je uistinu bila nedodirljiva.
U prvenstvu 1988. godine Jugoplastika je vodila tešku borbu s Partizanom, momčadi koja je s Paspaljom, Divcem, Danilovićem i Đorđevićem imala enormnu snagu. I tu je prepreku Maljković preskočio s Kukočem, Rađom, Sobinom, Perasovićem, Sretenovićem…
Splićani su u sezoni 1988/89 stekli pravo nastupa u Kupu prvaka, istovremeno su osiguravali još jedan domaći naslov. Kad su ga i osvojili ipak nije bilo previše ljudi koji su držali da bi Maljković mogao i do europskog vrha.
I kolikogod se novinari tada trudili stvoriti euforično ozračje prije „final foura“ u Munchenu, Jugoplastika je na „final four“ ispraćena tiho, kao četvrta momčad u skupini. Smatralo se da će biti lak zalogaj, no već u prvoj utakmici, polufinalu, Splićani su razvalili jaku Barcelonu – 87-77 (50-41). Bilo je to veliko iznenađenje.
No, u finalu je Splićane čekao Makabi, tu iznenađenja, tvrdilo se, nije smjelo biti. Makabi je te sezone u Kupu prvaka bio nedodirljiv. U nadahnutoj izvedbi Maljkovićevi košarkaši opet su pripravili senzaciju, pobijedili Izraelce 75-69. Šok za kšarkašku Europu bio je potpun.
Pogledajte i usporedite s današnjom košarkom!
U toj silnoj iznenađenosti nastala je u Splitu prava euforija, zrakoplov s košarkašima Jugoplastike na aerodromu u Kaštelima dočekalo je, nekoliko desetaka tisuća ljudi, a špalir od Kaštela do dvorane na splitskim Gripama sastojao se još od pedesetak tisuća ljudi. Cijela Dalmacija dočekala je košarkaške prvake Europe, a pred stanom Božidara Maljkovića napravljena je velika fešta, već pred zoru.
Poslije je Jugoplastika osvojila još dva naslova europskog prvaka, no o tome će biti riječi u sljedećim vremeplovima, no sjetiti se početka “Jugoplastikine ere“ u Europi i danas je izvanredno zanimljiv događaj. Vrijedi i pogledati.
No, kako je Jugoplastika, danas – Split – upala u ispodprosječnost, tako su i sjećanja u svojoj ljepoti opet teža. Kad zapitate Maljkovića zašto se to dogodilo s velikim splitskim košarkaškim klubom. Maljković nam priča:
„„U Splitu sam bio često, i u vrijeme rata sam bio u kontaktu s klubom. Teško mi je da ja sudim iz daljine kako netko radi. Ne volim davati savjete drugima, ali Jugoplastika je moj klub. Imam pravo to reći. Neće se nitko ljutiti ako kažem da je klub izgubio svoju zdravu logiku. Nedostatak te logike, uz deficit rada dali su svoje rezultate. Rad daje rezultate, ali i nerad daje rezultata. Kad sam bio u inozemstvu iznenađivao sam koje igrače Jugoplastika angažira. Možda nisam u pravu, bilo je teško vrijeme, nije bilo novaca, no da sam najveća sirotinja ja te igrače onda ne bih uzimao. Neki igrači su bili uvreda za klub, bili su poništenje te naše zlatne logike“, objašnjava nam Maljković razloge posrtaje splitskog košarkaškog kluba.
Komentari