Danas stadioni nisu veliki kao nekad, nema stajaćih tribina i kapaciteti su mu dva ili tri puta manji.
Ovo je priča o stadionu u Glasgowu, Hampde parku. Možda kratka, a mogla bi biti dugačka za nekoliko života. Uostalom, o dotičnom stadionu ispisane su knjige i knjige…
Do 1950. godine i gradnje brazilske Marakane Hampden park je bio najveći stadion na svijetu, Kapaciteta preko 140 tisuća gledatelja. Sagrađen još 1903. s igralištem ispod zemlje i golemim stajaćim tribinama bio je dom škotskog nogometa, dom kluba Quenns, sjedište Saveza,a danas je u njemu i proslavljen nogometni muzej u kojeg hodočaste nogometni zaljubljenici iz cijelog svijeta.
Sad pažljivo, da vidite kakvo je značenje imao taj stadion. Pobjedu Engleza 3-1 n protiv Škotska baš na tom Hampden parku vidjelo je rekordnih 149.547 gledatelja(!). Dakle, i tada je bilo brojača na ulazu, a do brojke od 150 tisuća ljudi na utakmici nedostajalo je još 453 gledatelja.
Iste godine na klupskoj prvenstvenoj utakmici Celtica i Aberrdena bilo je 146.433 gledatelja što je europski rekord, baš kao i prethodna međunarodna utakmica reprezentacije Engleske i Škotske.
Ne tako davno u okviru Kupa Uefa dvoboj Celtica i Leeds Uniteda, 1970. godine, nazvan i „bitkom za Britaniju“ gledalo je 136.505 gledatelja. I to je europski rekord u klupskim međnarodnim utakmicama.
Na ovome stadionu igrane su i brojne znamenite utakmice, pa i finale Kupa prvaka Real Madrida i frankfurtskog Eintrahcta, 7-3 za Real, ali i finale Lige prvaka Real – Bayer Leverkusen 2002. godine s onim čuvenim golom Zidanea.
Stadion je renoviran devedesetih godina prošlog stoljeća, zbog sigurnosti, danas prima tek nešto više od 50-ak tisuća gledatelja i po Uefinim kriterijima jedan je od desetak staiona u Europi s „pet zvjezdica“.
U škotskom svakodnevnom narječju poznata je uzrečica „Hampden roar“, u slobodnom prijevodu hampdenska buka. Riječ je o specifičnom zvuku sa stadiona koji se čuje i kilometrima unaokolo, napose to datira iz prethodnog razdoblja kad je svako malo na stadionu bilo preko sto tisuća navijača. Neki su čak i mjerili taj zvuk i na izvoru je bio snažniji, kako su naveli, od rike topovske paljbe u poznatoj bitci Prvog svjetskog rata, na Marni.
Na kraju recimo i da je na tom stadionudvaput debitirao Diego Maradona. Kao igrač Argentine i kao izbornik Argentine!
Hrvatska je dvaput igrala na tom stadionu, u kvalifikacijama za SP 2002- godine za Japan i Južnu Koreju, bilo je 0-0. S izbornikom Jozićem bitan bod za put u Aziju osovjila je ova postava: Pletikosa, R.Kovač, Jarni, Soldo, Štimac, Tudor, Tomas, Prosinečki, Stanić, Živkovic, Balaban. Igralo se na Hampden parku za vrijeme izbornika Slavena Bilića, u prijateljskoj utakmici, kad je bilo 1-1.
Reprezentacija bivše države, Jugoslavije, na tom stadionu je doživjela jedan od najtežih poraza uopće, 6-1, još 1984. godine. Vokkri je dao za 0-1, onda je uslijedio potop…
Komentari