Stariji koji su gledali Dražena Petrovića uživo, bilo njegovi suvremenici, znaju sve. Mlađi koje zanima ta sportska figura uče iz dana u dan. Ima onih koji će tek sagledati njegovu veličijnu. I ovo je naš mali pokušaj. Osvajao je Dražen prvenstva i sa Šibenkom i sa Cibonom i sa Realom, proslavio se u NBA ligi, osvajao europska, svjetska i olimpijska odličja, bio je obožavan od navijača vlastitih i poštovan od suparničkih navijača. Nagla smrt u ljeto 1993. godine prekinula je i njegove i snove brojnih košarkaških zaljubljenika. I pisati ćemo o Draženu Petroviću još puo toga, ovo je samo jedan mali detalj.
Riječ je o jednoj jedinoj utakmici u kojoj je pružio možda i najbolju partiju svog života. I nakon te utakmice više id 12 tisuća navijača ostalo je u dvorani zagrebačkog Sportskom doma skandirajući samo njemu. Posvemašnja ekstaza.
Da, bilo je to nakon utakmice protiv Limogesa zimskih dana 1986. godine, kada je pružio možda partiju života, makar je i prije i poslije bilo utakmica nakon kojih bi svi bili zatečeni njegovom vrhunskom izvedbom, da ne kažemo iznova i savršenom.
Limoges je Draženu ostao u ružnom sjećanju jer je sa svojom Šibenkom dvaput dogurao do finala Kupa Radivoja Koraća i oba puta u finalu izgubio baš od Limogesa.
Ta francuska momčad u iritantno kričavim zelenim dresovima i u Zagreb je došla pomrsiti račune Ciboni, koja je s Petrovićem tražila put do finala Kupa prvaka u travnju te godine u Budimpešti.
Francuzi su bili jako dobri, Cibona rezervirana, odmah je Limoges stigao do dvadesatak koševa prednosti, a na poluvrijeme otišao s 16 koševa viška. I tada je Dražen Petrović jednostavno viknuo – “Dajte mi loptu!”.
Postigao je, pazite, osam trica zaredom, ponavljamo, osam trica zaredom i Cibonu odveo do bitne pobjede 116-106, a ljude opčinio tako da ih se nije dalo potjerati doma. Sveukupno je postigao 51 poen. Ljudi su, njih 12.000 tisuća, u dvorani uzvikivali Draženovo ime sve dok se nisu pogasila svjetla.
Kasnije je Cibona u finalu razvalila Žalgiris sa Sabonisom, Dražen je postigao 22 poena, jer su ga čuvala ne dva nego tri igrača, ali sjajan je bio Mihovil Nakić.
Svi su očekivalida će i na toj finalnoj utkamici Petrović srljati pod koševe, no on se smirio, znajući da će biti pod paskom, ostali su tada došli do izražaja.
U tom Kupu prvaka Petrović je redovito zabijao četrdeset i više koševa momčadi kao što su Real, Maccabi, Limoges, Simac. Uz sve priče o svim medaljama, pobjedama, otporu Dream Teamu, NBA ligi, ova možda najzornije pokazuje za što je svojom virtuoznošću bio sposoban Dražen.

JOHN MCENROE BIO JE ZLOČEST I PRGAV, ALI JE DOBRO REKAO: “Svi vole uspjeh, ali nitko ne voli uspješne ljude”
Nešto prije ovoga, Petrović je SMELT Olimpiji zabio 112 koševa, što je apsolutni rekord, no za Ljubljančane su tada nastupali juniori, a ovih 51 protiv Limogesa i u naletu osam trica nešto je posebno i jedinstveno. Zagrebački sportski dom nikad prije, ni poslije, a zacijelo i neće više doživjeti takvu ekstazu.
Komentari