Teško je zaključiti je li išta u neovisnoj Hrvatskoj doživjelo svoj pad, urušavanje kao što je, eto slučaj s – hrvatskom košarkom! Strmoglavio se ovaj sport, u kojem je Hrvatska bila na europskom i svjetskom vrhu, unazadio i uništio tako da danas doslovce možemo pričati o – ostacima ostataka hrvatske košarke.

Klubovi koji su nekad bili europska snaga, Cibona, Zadar, Split i Šibenik, dišu na škrge, čudo je da uopće i egzistiraju, reprezentacija niže krahove na velikim natjecanjima, zapravo ako se uopće na njih i plasira, a u percepciji običnog čovjeka košarka je u Hrvatskoj potpuno izgubila svoje mjesto.

Ako zbog ičega oni koji vole i žive za sport u Hrvatskoj, mogu patiti od nostalgije, zapravo i depresije, onda je to zbog svih događaja u i oko košarke.

Možemo li je barem malo oživiti, dati joj poticaj prisjećanjem na slavne dane ovoga sporta u nas. Možda. Ako ništa drugo, onda se možemo motivirati spoznajom što smo u košarci nekad bili, a gdje smo danas.

Recentan podsjetnik sad ćemo fokusirati na Košarkaški klub Zadar.

„Bog je stvorio zemlju, a Zadar košarku”, bila je egida gorljivih zadarskih navijača šesdesetih i sedamdesetih godina, kao i poklič „Zadar je najbolji, Zadar je slavan – nitko u Europi njemu nije ravan”.

Da bismo vam dočarali što je Zadar bio u našoj košarci, i u europskoj dakako, preporučamo vam da s ovih stranica pogledate u dva dijela odlično napravljen dokumentarni film – „Zadar je najbolji” – izvrsnog redatelja Branka Lentića.

Detaljnije, procvat zadarske košarke dogodio se 1958. godine. Te godine klub se plasirao u Prvu ligu. Boreći se za ostanak u ligi klub je polako napredovao. A dolaskom Krešimira Ćosića u prvu momčad dogodio se uzlet kakav nitko u gradu nije mogao sanjati. To je bio početak zlatnih godina zadarske košarke koji je rezultirao, na sveopće iznenađenje, s tri osvojena prvenstva 1965., 1967. i 1968. godine. Zadar je tada bio jedna od najpopularnijih momčadi ne samo u Jugoslaviji nego i Europi gdje su se uspjeli plasirati vrlo visoko. To je bilo vrijeme kad su u Zadru igrale i do danas dvije najveće legende kluba, Giuseppe Giergia i Krešimir Ćosić.

A atmosfera na tribinama bila je sigurno i u europskim omjerima – najbolja.

Zbog velikog zanimanja sagrađena je i nova dvorana, današnje Jazine koje su postale košarkaški hram. Izgrađena je 1967. godine u dva mjeseca. Jer, to je Zadru bio uvjet za nastupanje u Kupu europskih prvaka.

Nakon 1967. godine Ćosić je otišao igrati studentsku košarku u Sjedinjene Američke Države, u Brigham Young University. Imao je čak ponudu da kao prvi europski košarkaš dođe u NBA ligu. Ali ne, vratio se tada nakratko u Zadar.

I odmah osvojio kup, u finalu 1970. u Splitu Zadar je tukao favoriziranu Jugoplastiku koja nije očekivala da će se Ćosić vratiti, biti registriran i zaigrati tu utakmicu. U kojoj je, pak, junak bio Giuseppe Gjergja.

Za stalno se Ćosić vratio 1973. godine i Zadar je potom opet osvojio dva prvensva, 1974. i 1975. godine. Euforija u gradu je bila na vrhuncu. Te 1975. godine Zadar je izgubio u prvom kolu od Jugoplastike i onda zaredao s 25 pobjeda.

Godinu kasnije od aktivnog igranja oprostio se Gjergja, a Ćosić je otišao u Italiju, u Bolognu i čarolija je prestala…