Dakle, još uvijek se čudimo, ma i divimo uspjehu Dinamovih juniora koji su u Ligi prvaka, na gostujućem terenu izbacili Bayern. U današnjoj konstalaciji nogometnih snaga, moći i financija – to je istinsko čudo. I uistinu valja čestitati Dinamu na tom velikom uspjehu kod njih odgojenih mladića i sportaša.
Ali, nije uvijek bilo tako. Dinamo je bio neupitna europska snaga i veličina šesdesetih godina. I to tolika da se s Bayernom znao poigrati kao nestašno dijete s igračkom. Šteta što se ti godađaji tako rijetko spominju, no kod nas čuvanje sportske povijesti i nije baš omiljena tema sportskih žurnalista.
U čast tih Dinamovih mladića koji su neki dan pripravili čudo u Muenchenu izvlačimo iz naftalina jedan događaj iz davne 1963. godine. Da, Dinamo je osvojio Kup velesajamskih gradova 1967. godine i to svi znaju. A malo njih zna da je Dinamo četiri godine ranije bio i u finalu tog natjecanja, gdje je poražen u srazu s Valencijom.
U tim Dinamovim zlatnim šezdesetim godinama koje su, ponavljamo, kulminirale 1967. s osvajanjem Kupa velesajamskih gradova, Dinamo se u europskim susretima nadmetao s Bayernom. Točnije, ždrijeb je spojio Dinamo i Bayern davne 1963. godine u četvrtfinalu tadašnjeg Kupa velesajamskih gradova (preteča Kupa Uefa, odnosno današnje Europske lige).
Bavarski klub tada nije imao status europskog i svjetskog giganta, kao što je danas, ali momčad predvođena legendarnim njemačkim vratarom Seppom Maierom bila je i više nego respektabilna. I u velikom uzletu. I da, bila je neupitni favorit u dvoboju protiv Dinama.
S druge strane, tadašnji trener Dinama Milan Antolković, na raspolaganju je imao jednu od najboljih generacija u povijesti kluba koju su činili Slaven Zambata, Dražan Jerković, Rudi Belin, Stjepan Lamza, Zlatko Škorić, Vlatko Marković… Bila je to momčad koja u europskim okvirima nije strahovala ni od koga i koja je bila u stanju pobijediti i nadigrati baš svakog suparnika.
Prva četvrtfinalna utakmica odigrana je 13. ožujka 1963. na stadionu Grünwalder u Münchenu i ostat će upamćena kao jedna od najvećih gostujućih pobjeda u povijesti zagrebačkog kluba.
Veličanstvenu Dinamovu večer otvorio je Slaven Zambata, koji je u prvom poluvremenu dvaput matirao Maiera. Kroničari kažu da je posebno impresivan bio Zambatin drugi gol, postignut škaricama. Unatoč sigurnom vodstvu, plavi ni u drugom dijelu nisu posustajali. Dražan Jerković i Zdenko Kobešćak povisili su na velikih 4-0, dok je počasni pogodak za domaćine na samom kraju utakmice postigao Alfred Brecht, za konačnih 4-1 u korist Dinama! No, igrač utakmice bio je Štef Lamza koji je nizao driblinzima po četiri-pet Bayernovih nogometaša u jednom naletu…
Nakon minhenske rapsodije u plavom, uzvrat u Zagrebu odigran tri tjedna kasnije bio je samo formalnost, a završio je miroljubivo – bez pogodaka. U daljnjoj fazi natjecanja, Dinamo je u polufinalu izbacio mađarski Ferencvaroš, da bi ga u finalu porazila španjolska Valencija s ukupnih 1-4.
Sada Dinamovi mladići igraju četvrtfinale Lige prvaka protiv lisabonske Benfice. A ta Benfica je znala biti kobna po Dinamo. Ajmo mladi momci, osvetite Dinamove veterane! I još jednom vam čestitamo. I vama i generaciji iz 1963. godine!
BAYERN – DINAMO 1-4
BAYERN: Maier (46. Kosar) – Kunstwadl, Olk, Borutta, Erhardt, Giesemann, R. Grosser, Drescher, Brecht, Ohlhauser, Breninger (46. P. Grosser).
DINAMO: Škorić – Belin, Braun, Matuš, Marković, Perušić, Cvitković, Zambata, Jerković, Knez, Kobeščak.
STRIJELCI: 0-1 Zambata (22.), 0-2 Zambata (45.), 0-3 Jerković (50.), 0-4 Kobeščak (65.), 1-4, Brecht (85.)
Još malo pogledajte kako je igrao Slaven Zambata”
Komentari