Čim uđete u sjedište Argentinskog nogometnog saveza u Buenos Airesu nalaze se imena svjetskih prvaka. Onih iz 1978. godine s lijeve strane i iz 1986. na desnoj strani. Na prvom popisu, među svim imenima, za veliku scenu argentinskog nogometa pojavljuje se relativno nepoznati lik. Tehnički savjetnik reprezentacije iz 1978. godine koju je vodio César Luis Menotti, Hrvat Rodolfo Kralj, rođen u Varaždinu početkom 20. stoljeća. Kad je bio svjetski prvak a Argentinom 1978. godine imao je 70 godina, a umro je u Buenos Airesu 1990. godine.
Njegov se otac borio u Prvom svjetskom ratu, kao dijete je odrastao u sirotištu. Studij i nogomet bili su mu dvije strasti. S 20 godina već je govorio četiri jezika (francuski, njemački, latinski i grčki), radio je u banci i igrao u Građanskom. Bilo je vrlo blizu reprezentacije Jugoslavije koja je sudjelovala na prvoj svjetskoj smotri 1930. u Urugvaju. No, sukob Hrvata i Srba odrazio se i u nogometu, zbog premještanja Jugoslavenskog saveza iz Zagreba u Beograd Hrvati su bojkotirali reprezentaciju. I nisu bili u postavi Jugoslavije u Urugvaju na SP.
Kasnijih tridesetih godina prošlog stoljeća Rudolf Kralj je kao pojačanje Hajduka na jednoj turneji po Južnoj Americi ostao u Argentini. Ostao je u F. C. Oeste, obožavavši nogomet do ludila njegov je napredak bio siguran. I igrački i trenerski i stručni…
Ostalo je legenda…
Rudolf Kralj 1936. godine postaje profesor nogometa. „Don Rodolfo“ kako su ga zvali od milja je predavao taktiku nogometa na školi za nogomet, a izdavao je i stručni časopis na engleskom i španjolskom.
Odmah po emigraciji, inače, posvetio se trenerskoj karijeri. Trenirao je Ferro, Union, Santa Fe, Lanus, Tiger, Platense.
Za prvi naslov svjetskog prvaka Argentine 1978. godine velike zasluge ima Hrvat Rodolfo Kralj koji je bio tehnički direktor reprezentacije koju je sastavio izbornik Cesar Luis Menotti. Kruna njegovog stručnog rada bila je rad kao direktor argentinske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1978. godine baš u Argentini.
Kao nogometni profesor (predavao taktiku na nogometnoj školi) podučavao je i kasnijeg argentinskog izbornika Carlosa Billarda koji je također bio svjetski prvak 1986. u Meksiku. Nakon prvenstva u Argentini i osvajanja naslova svjetskog prvaka Kralj je izabran za tajnika Međunarodnog udruženja nogometnih trenera Južne Amerike. Umro je 1990. godine.
Evo i detalja… U doba vojne hunte generala Videle Rodolfo Kralj je kao iskusan nogometni stručnjak imao težak zadatak posložiti sve organizacijske detalje oko reprezentacije, a nije tajna da je inzistirao kod Menottija na uvrštenju Maradone na konačan popis od 22 igrača za Svjetsko prvenstvo. Na kraju, s popisa od 25 igrača među trojicom suvišnih bio je i Maradona.
Kako je Don Rodolfo otkrio Maradonu?
Napisao je to davno Zvonimir Magdić, hrvatski novinar koji je uvijek bio opčinjen poimanjem nogometa u Južnoj Americi.
„Došao Don Rodolfo na trening dječaka Argentinos Juniorsa i odmah uočio darovitost tada 14-godišnjeg Diega. Odmah je dao preciznu dijagnozu: ovaj dječak bit će nogometaš kojemu će se diviti cijeli svijet! I, znam pouzdano, Don Rodolfo je uvjeravao Menottija da uvrsti 18-godišnjeg Maradonu u reprezentaciju za SP 1978. godine, ali El Flaco nije se usudio, iako je Diego već bio odigrao pet utakmica za gauče. U Argentini je na vlasti tada bila vojna hunta, pritisak na izbornika i reprezentativce bio je strahovit, morali su postati prvaci pod svaku cijenu i Menotti jednostavno nije imao hrabrosti Maradonu priključiti momčadi. I pogriješio je; Diego je mogao biti barem 22. igrač”
No, neki argentinski novinari tvrde da je Kralj bio ponajviše zaslužan za forsiranje Marija Kempesa u Menottijevoj selekciji. Kempes je naposljetku bio i čovjek odluke, najbolji strijelac i igrač prvenstva i najzaslužniji za svjetski naslov Argentinaca.
„Menotti nije mogao Kralju udovoljiti sve želje”, objašnjavalo se.
„Za poziciju koju igra Maradona imam iskusnije igrače”, tim riječima Menotti je objasnio slanje Maradone kući.
Nakon osvajanja naslova Menottiju ovu odluku, dakako, nitko nije predbacio.
Četiri godine ranije, u susretu s hrvatskim novinarom Zvonimirom Magdićem Kralj je pričao:
„Imamo u Argentini jednog malog, 14 mu je godina, koji može biti novi Pele. Čuvamo ga i predstaviti ćemo ga svijetu u pravi trenutak”.
Taj trenutak bilo je prvenstvo svijeta mladih reprezentacija u Japanu 1979. godine. Argentinci su trijumfirali, najbolji igrač prvenstva bio je Maradona. Drugi do njega u dresu Jugoslavije Ivan Gudelj.
Kada je Argentina s Maradonom igrala prijateljsku utakmicu protiv Hrvatske u Zagrebu 1993. godine i Maradona se sjetio don Rodolfa.
„Znam da je želio da budem u momčadi”, potvrdio je Diego na putu prema grobu Draženu Petroviću kojem je odao počast.
Cesar Luis Menotti koji je 1992. godine na prijateljski dvoboj protiv Hrvata u Zagrebu doveo Meksiko kojeg je tada trenirao pričao je:
„Volio bih da don Rodolfo zna da sam došao u njegovu domovinu! Napokon sam upoznao rođenu zemlju mog dragog Rodolfa Kralja. I, iznad svega, svjedok sam ostvarenoga sna, o kojemu je on toliko sanjao: sloboda i nezavisnost hrvatskog naroda. Zajedno smo bili don Rodolfo i ja prvaci svijeta s Argentinom 1978., u Japanu juniorski prvaci godinu dana kasnije (kada je Argentina predvođena Maradonom u skupini svladala 1-0 Jugoslaviju s Ivkovićem, Gudeljem, Mlinarićem…, nap.a.). Od don Rodolfa naučio sam toliko stvari, mnogo njih, ta on je bio moj profesor na trenerskoj školi. Ja sam potpuno siguran da sam bio njegov omiljeni učenik. On koji je sve znao o nogometu i ne samo o nogometu. Don Rodolfo je bio čovjek visoke kulture koji je poznavao nogomet onako kao što je i poznavao sam život”.
Komentari