Bio je rat. Trećina Hrvatske još je bila okupirana, ali život nije stao. I da, igrao se nogomet na prepunim stadionima. I to kakav nogomet.
Ovom prigodom prisjetit’ ćemo se finala Kupa Hrvatske u nogometu u sezoni 1993. za koji i danas nogometni analitičari smatraju kako je to bilo najbolje finale hrvatskog kupa ikada. Na travnjaku igračine, na klupama – legende.
Igrale su se dvije nezaboravne utakmice – na Poljudu i Maksimiru. Ugođaj i u Splitu i u Zagrebu na uzvratu su bili jednostavno neponovljivi. I ponekad se stvarno pitamo zašto se takav nogomet više ne igra u Hrvatskoj.
U prvoj splitskoj utakmici 19.svibnja za Hajduk su nastupili: Mihačić, Butorović, Novaković, Španjić, Peršon, Slaven Bilić, Jeličić, Miše, Rapaić (Balajić od 56. min), Mornar (Vladislavić od 69.min) i Kozniku. Za tadašnju Croatiu su igrali: Ladić (Ibrahimović od 46. min), Turković, Lesjak, Panadić, Stanić, Ištvanić, Halilović, Adžić, Vlaović, Škrinjar i Cvitanović. Utakmica se igrala pred 40.000 gledatelja na Poljudu.
POGLEDAJTE KAKO JE TO IZGLEDALO NA PRVOJ UTAKMICI.
U uzvratu 2.lipnja 1993. na prepunom Maksimiru pred 40 tisuća navijača vidjeli smo još jednu fantastičnu utakmicu.
Za Dinamo odnosno Croatiu igrali su Ibrahimović, Ištvanić, Dario Šimić, Borović, Panadić, Gašpar, Adžić, Halilović, Pakasin (Silvio Marić), Stanić, Vlaović a za Hajduk Mihačić, Butorović, Bilić, Miše, Rapaić, Mornar, Kozniku, Novaković, Španjić, Balajić, Jeličić.
I usprkos velikoj Hajdukovoj pobjedi u prvoj utakmici neizvjesnost je bila do samoga kraja a kakva prisjetite se OVDJE.
Komentari