Članovi brazilske nogometne reprezentacije koja je nastupila na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1982. godine, njih 19 preživjelih, snimilo je video-poruku kojom potiču svoje sunarodnjake na zajednički rad i donacije kako bi se pomoglo najsiromašnijima u borbi protiv pandemije koronavirusa.
Inicijativu je pokrenuo Roberto Falcao, a pridružili su mu se između ostalih Zico, Junior i Leandro.
“Brazilska reprezentacija iz 1982. poznata je po svojoj kreativnosti, zajedništvu i radnoj etici. Sada ponovno uskačemo u akciju za Brazil”, stoji u poruci.
Falcao je objavio kako je za manje od tjedan dana njegova inicijativa sakupila oko pola milijuna dolara.
Od 22 igrača koji su predstavljali Brazil 1982. među živima više nisu legendarni veznjak Socrates, vratar Waldir Peres te još jedan veznjak Batista.
Sjetimo se te priče o lepršavom i nikad atraktivnijem i nikad nesretnijem Brazilu 1982. godine na svjetskoj smotri u Španjolskoj. Govore da je to bila najbolja brazilska reprezentacija svih vremena, a krahirala je već u četvrtfinalnoj skupini svjetske smotre u Španjolskoj 1982. godine. Sastav je tadašnjih stotinjak milijuna Brazilaca znalo izustiti napamet: Po brojevima – Waldir Peres, Leandro, Oscar, Luisinho, Cereso, Junior, Falcao, Socrates, Serginho, Zico i Eder.
Sačinjena od fenomenalnih igrača bila je u kolektivnoj memoriji Brazilaca predodređena za osvajanje naslova prvaka na svjetskoj 1982. godine u Španjolskoj. No, na putu toj izvrsnoj momčadi u četvrtfinalnoj skupini stala je Italija, s tri pogotka Paola Rossija u odlučujućoj utakmici Italija je nadvisila Brazil.
Kapetan te brazilske generacije bio je Socrates, istinska ‘rock zvijezda’ među nogometašima: poseban, karizmatičan i elegantan. Morao je biti takav da bi kapetanski predvodio brazilsku nogometnu reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1982. godine. Iako ta momčad Telea Santane nije osvojila ništa, pa čak niti Copa Americu, ostat će zauvijek zapamćena kao sastav s vjerojatno najviše genijalnih igrača u povijesti nogometa. Zico je tu bio shvaćen kao najbolji od najboljih!
Brazilci su redom na tom prvenstvu sjajnim izvedbama tukli Novi Zeland, Sovjetski Savez, Škotsku, Argentinu i Italija im je također trebala biti lak zalogaj. No, dogodio se – Rossi. Koji je već u svojoj prethodnoj utakmici s dva pogotka potopio Argentince.
Pomalo neozbiljno shvaćajući talijansku obrambenu strategiju s brzim protunapadima Brazilci su naivno upali u zamku i dobii pljusku od Talijana koju će vječno pamtiti.
U toj momčadi Brazila bio je i diplomirani liječnik. Kapetan Socrates je, naime, završio studij medicine u Sao Paulu, nakon što je akademsku karijeru gurao paralelno s nogometaškom.
Ironični talijanski novinari pisali su nakon te utakmice kad je njihova reprezentacija šokantno s 3-2 pobijedila Brazilce pisali su:
“Srećom da su Brazilci među svojim nogometašima imali liječnika koji je nakon utakmice odmah mogao pomoći suigračima”!
Ta generacija Brazila predvođena Zicom igrala je šarmantan, lepršav i znatiželjan nogomet, znatiželjan na način da su uvijek tražili dodatno, lijepo rješenje, nogomet je za njih bio ne samo obaveza, već i veselje. Zbog tog veselja i dogodilo im se to što im se dogodilo, pa su umjesto najboljih proglašeni najtragičnijim brazilskim sastavom svih vremena. Ta krasna brazilska generacija razvaljivala je i u kvalifikacijama i na Svjetskom prvenstvu osamdesetih u Španjolskoj, svladani su u skupini Rusi, Eder je sa svojim dalekometnim topovima bušio sjajnog inače Dasajeva, Škotima je nabijeno pet komada, Novi Zeland se bio igračka za žonglere iz Brazila.
Istovremeno, Italija se s tri neodlučena ishoda, protiv Kameruna, Poljske i Perua jedva kvalificirala za sljedeći krug. Na gol razliku. A taj sljedeći krug igrao se u četiri skupine s tri momčadi, pobjednici su se plasirali u polufinale.
Brazil, Italija i Argentina bili su tako u istoj skupini i ta je skupina smatrana atraktivnijom i od samog finala tog prvenstva. Brazil je, dakako, bio favorit, Argentina s Maradonom bila je pritajeni favorit, Italija autsajder, zapravo majka svih autsajdera.
No, sve se odigralo baš onako kako nitko nije mogao ni pretpostaviti. Najprije su Talijani Tardelli i Cabrini srušili Argentinu s 2-1 za koju je jedini gol dao Passarela. Maradonu su Talijani izmlatili, i danas se priča kako ga je Gentile dobro čuvao. S pedesetak prekršaja od kojih je suđeno samo desetak. Onda je i Brazil smlavio Argentinu, Zico, Serginho i Junior lako su sredilii „gaučose“ gdje je nervozni Maradona dobio crveni karton.
Utakmica kojem je odlučivala o pobjedniku skupine bila je Brazil – Italija. Rossi je s tri gola donio 3-2 Italiji, a brazilska nacija pala je u kolaps. Brazilci su kod kuće dočekani sa serijom samoubojstava, a mnogi su krivili Zica što je Brazilu izmakla svjetska kruna. Policija je izračunala da se u Brazilu zbog tog događaja ubilo gotovo stotinjak ljudi…
Komentari