Ljudima koji su život malo poživjeli i koji se sjećaju događaja prije tridedsetak ili četrdesetak godina još uvijek vole razgovarati o nekdašnjim derbijima Dinama i Hajduka.
Mi ćemo se ovom prigodom podsjetiti jednog uistinu raritetnog, još iz 1975. godine.

Po čemu je taj derbi tako poseban? Naime, bilo je to 5. kolo jugoslavenskog prvenstva (7. rujan 1975.), Hajduk je u prethodne dvije sezone bio prvak, dolazio je u Zagrebu Dinamu koji je prijetio.

Samo dva sat prije utakmce u Zagrebu se osjetio potres, ne ovako snažan kao u nedjelju, ali osjetljiv i izazvao je u ljudi i paniku i zabrinutost. Prema podacima iz Seizmološkog zavoda Zagreb je prodrmao kratki potres od 2,3 stupnja Mercalijeve ljestvice i osjetio se u zgradama.

Dok su kolone navijača hodale ili u vozilima išli prema Maksimiru – odjednom su ljudi iz zgrada počeli istrčavati na ulice. Govorili su da se osjetio potres…

Unatoč svega – na stadionu je nekih dva sata kasnije bilo – 60 tisuća ljudi. Koji su gledali izvanrednu utakmicu, jednu od antologijskih Dinama i Hajduka. Tih sedamdesetih godina derbiji Dinama i Hajduka u Zagrebu bili su poznati po velikom dolasku nekoliko desetaka tisuća navijača Hajduka na svaku utakmicu.

I kako je taj dvoboj nakon potresa završio? Pobijedio je Hajduk golom Džonija, neki pišu autogolom Blaškovića u 29. minuti. Pamte svjedoci i danas pogodak u vratnicu Zlatka Kranjčara u posljednjim trenucima utakmice…

Hajduk te sezone nije bio prvak, naslov je pripao Partizanu koji je u posljednjem kolu uz pomoć suca Maksimovića u Ljubljani pobijedio 1-0, dok je Hajduk u Beogradu protiv istoimenog domaćina igrao bez pobjednika.

Što smo željeli reći još u ovoj priči. Uistinu, nekad su Dinamo i Hajduk igrali svoje utakmice pred najmanje pedesetak tisuća gledatelja, ako ih je bilo manje zabrinula bi se cijela javnost, sociolozi, nogometni radnici, igrači…