Danas je finale Košarkaškog kupa Krešimir Ćosić. Biti će to dvoboj velikih rivala, barem nekad, Zadra i Cibone. Istina, obje su momčadi daleko od nekdašnje slave i kvalitete, ali za našu riznicu je to povod za podsjetnik na najveću utakmicu ovih suparnika…
Cibona je 1986. godine u u Budimpešti u finalu Kupa europskih prvaka pobjedom protiv Žalgirisa, postala po drugi put prvak Evrope. Dražen i “cibosi” su bili favoriti i u play-offu Jugoslavije s ciljem da osvoje te sezone sve što se može osvojiti. Bila je to najbolja Cibona svih vremena.
Ipak te na šampionskom putu Cibone stajao je Zadar. Momčad Vlade Đurovića, predvođena kapetanom Veljkom Petranovićem, odličnim Petrom Popovićem te Stojkom Vrankovićem, u još su tu bili Matulović, Obad, Pahlić, Komazec, Blažević, Mlađan… napravili su senzaciju u prepunom Domu sportova u antologijskom finalu jugoslavenskog prvenstva.
Finale doigravanja igralo se na dvije pobjede, u prvoj utakmici Cibona je lako dobila Zadar, u drugom dvoboju u Zadru je izgubila, mnogi su rekli i s namjerom, jer je bila posve sigurna u trijumf u trećoj utakmici u Zagrebu. Neki kaže da se računalo i na dodatni prihod od ulaznica (njmanje deset tisuća), reklama, a Zagreb je tih godina znao bogato proslavljati enormne uspjehe Cibone.
Još na treningu prije zadarske utamice ozlijedio se Dražen Petrović i Zadar je taj dvoboj pobijedio.
U Zagrebu je bila priređena fešta, legenda kaže da su bili već postavljeni stolovi i servisi u hotelu Palace, nitko nije ni pomišljao da Cibona neće dobiti odlučujući dvoboj. Sport je to, bila je to velika utakmica velikih suparnika.
Dvoboj je nakon dva produžetka završen rezultatom 111-110 za Zadar. Junak utakmice bio je Petar Popović, koji nije postigao ni jedan koš u prvom poluvremenu, ali je proradio u nastavku. Popović je do kraja meča postigao sedam „trica”, Pahlić „pet”. Popović je zabio ukupno 36 poena za nešto manje od 30 minuta. Popović je ušao legendu, majstorica u Zagrebu i danas se prepričava… Kao i doček u Zadru!
Znano je i što je rekao trener Zadra Vlado Đurović u zadnjoj minuti odmora:
„Eh, a sad pazite što će te odigrati, zapitajte se hoće li vas djeca po nečemu pamtiti”?
U sportskom smislu u to doba bila je to senzacija godine.
Komentari