Suvremeni nogomet na raskošnim stadionima, pod krovovima i na čvrstim i udobnim sjedalicama, ne obožavaju baš svi nogometni navijači. Štoviše, veliki je broj onih koji se ne slažu s posvemašnjom modernizacijom nogometa, kao ni Uefinim ni Fifinim vođenjem ove igre prema potpunoj komercijalizaciji. U ovoj priči bavit ćemo se s našim navijačkim skupinama. Koje, bez obzira na sve pozitivne ili negativne događaje oko njih, još uvijek redovito pohode naše stadione i stvaraju nogometnu atmosferu na njima.
Još davno u Engleskoj je smišljen slogan – Nogomet bez navijača je ništa! I to je istina, neprijeporna. Ako ćemo pravo, pripadnici naših navijačkih skupina najredovitiji su posjetitelji naših stadiona, bez obzira radilo se o „velikim” ili „malim” utakmicama.
Našu seriju priču početi ćemo u Osijeku. Gradu koji obožava svoj nogmetni klub istog imena. I koji ima svoju navijačku skupinu, pod imenom – „Kohorta”.
Da pojasnimo i taj nekima nepoznat naslov. Naziv “Kohorta” dolazi od latinske riječi cohors (što je osnovna pješadijska taktička jedinica rimske vojske, točnije deseti dio legije. U vrijeme rimskih careva cohors je brojio 400 do 600 ljudi).
Osječka „Kohorta” je danas brojnija, a kao navijačka skupina ima i svoju snagu, reputaciju, povijest, zacijelo i budućnost pod novim, privtiziranim klubom.
Osijek je uvijek imao tradiciju burnog navijanja na stadionu Gradski vrt. Sjećanje nas vodi na davne sedamdesete godine, tada su se navijači Osijeka zvali „Šokci”, klub nije imao kao danas bijelo-plave boje, nego crveno-plave. Početkom sedamdesetih godina klub je promijenio boje, pa je na onome čuvenom gostovanju Osijeka u Zagrebu, u kvalifikacijama za Prvu ligu (1973. godina) golemi broj od tridesetak tisuća navijača Osijeka u Zagrebu imao i bijelo-plave i crveno-plave barjake.
Zagreb je osigurao u toj utakmici na jedanaesterce Prvu ligu, a Osijek je morao pričekati koju godinu na dolazak u društvo najboljih.
No, navijalo se žestoko na istočnoj tribini Gradskog vrta i u Prvoj i u Drugoj ligi, a u poplavi nastajanja novih navijačkih skupina i u Osijeku su se odlučili organizirati. I drukeri koji žestoko navijaju za Osijek prozvali su se – „Torcida Osijek”. Naime, splitska Torcida kao predvodnica organiziranog i žestokog navijanja u burnoj Jugoslaviji mnogima je bila uzor, pa se tako 1986. godine u Osijeku pojavila i tamošnja „Torca”. No, nije prošlo dvije godine, Osječani su si nadjenuli prepoznatljivo ime, „Kohorta”.
I nije bilo lako suparničkim navijačima po osječkim ulicama, gradski mangupi bili su i žestoki i vjerni svom klubu, skupina je rasla, a isticala se i velikim zastavama na koplju i transparentima. Sve dok zastave na kopljima nisu bile zabranjene.
„Kohorta” je putovala po cijeloj Jugoslaviji. Pratila je „Kohorta” Osijek vjerno, najnapetije utakmice bile su sa srpskim klubovima. Gostovanja u Beograd imala su posebnu draž, kao i odlasci u Novi Sad…
Potom, početkom devedesetih, tu prvu generaciju „kohortaša” zahvatio je plimni val domoljublja, pa se većina tih momaka aktivno uključilo u postrojbe najprije Hrvatske garde, kasnije i Hrvatske vojske. Nažalost, mnogi su poginuli, ranjeni, ostali invalidi…
Osijek je dugo bio pod srpsko-agresorskom opsadom, dakako da nogomet nije bio u prvom planu, no još dječaci nastavili su s organiziranim navijanjem na stadionu, „Kohorta” ne samo da nije zamrla, nego je oslobođenjem Hrvatske kasnije samo jačala. Kad je rat završio „Kohorta bi u Maksimir na dvoboje s Dinamom krenula s tisuću ljudi!
Sami navijači „Kohorte” priznaju na svojim web stranicama kakve odnose imaju s ostalim navijačkim skupinama. Pa pišu: „Navijačke skupine se međusobno ne moraju voljeti, uostalom raritetno i jest kada se ponekad zavole. Nekog se ne mora voljeti, ali ga se ipak može cijeniti. Kroz povijest najlošiji su odnosi s BBB (posebno se pamti paljenje mrtvačkog sanduka s natpisom ‘Dinamo’ na utakmici u Osijeku 1996. godine) i vinkovačkim Ultrasima. U novije vrijeme i sa Armadom i Torcidom”.
U kolektivnoj memoriji navijača Osijeka upamćena je finalna utakmica hrvatskog Kupa 1999. godine u Zagrebu, protiv susjednog rivala, Cibalije. Osijek je u neviđeno burnoj utakmici, preokretom pobijedio Cibaliju, a koreografija navijača Osijeka na toj utakmici bila je impresivna. I Osijek je zbog osvojenog Kupa otišao u Kup Uefa. Igrao je protiv West Hama, bio eliminiran, ali „Kohorta” je bila u Londonu.
Sljedeće godine zbog dobrog plasmana u prvenstvu „Kohorta je još jača”, putuje na utakmice u Beč protiv Austrije, Bruxelles na dvoboj protiv Anderlechta i baš masovno u Prag na dvoboj protiv Slavije. Osijek je tada eliminiran, ali bila je to sjajna sezona i kluba i sjajno izdanje navijača.
Klub je potom zapao u financijske probleme, nije bilo više dobrih plasmana, europskih natjecanja, gledateljstvo se prorijedilo, ponekad je na stadionu bila samo „Kohorta” i još nekoliko gledatelja. Mora se znati, kako se mijenjaju generacije igrača, tako se mijenjaju i generacije navijača.
I taj „prijelaz” je odradila „Kohorta”. Proslavljala je svoje rođendane bakljadama i koreografijama, putovala na utakmice, strpljivo čekala na bolje dane svoga kluba.
Negdje iza 2005. godine „Kohorta” dobija i svoju udrugu, prostorije, organizacija je bila jača strana te skupine. Zapravo, tih godina bolji od igrača Osijeka bili su njegovi navijači. Znalo je biti i bojkota utakmica zbog represije policije, ali i masovnih gostovanja… Skupina je bila organizirana na veoma dobar način.
Na dvadeseti rođendan Kohorta je napravila prigodan program, snimljen je i film „Kohorta 20 godina ponosa”, organizirali su se koncerti, a na utkmici s Rijekom napravljena je spektakularna koreografija.
Skupina je jačala, a i danas ima i moć i reputaciju. Prije dvije godine za 30. rođendan snimljen je novi film „30 godina vjernosti”. Odlično napravljeno dokumentarno filmsko izdanje zorno je svjedočanstvo jednog vremena iz povijesti „Nepokorenog grada”.
U film je dodana i slavljenička atmosfera iz „Uranije“, karusel iz Tvrđe prema Gradskom vrtu na utakmicu Osijek – Lokomotiva, kao i atmosfera tijekom nje, kada je bila i središnja proslava 30. rođendana. Za ovaj uradak, redatelja Domagoja Mrkonjića, zaslužna je i ekipa NK Osijek TV-a koja je odradila cjelokupnu produkciju filma.
K tome, film je posvećem jednom od osnivača „Kohorte” – Daliboru Žižanoviću – Žiži! Hrvtskom branitelju, vjernom navijaču Osijeka i hrvatske reprezentacije, kao i predsjedniku „Kohorte”. Koji se dugo borio protiv zlioćudne bolesti. I danas svima nedostaje na utakmicama Osijeka i hrvatske reprezentacije.
Navijačka skupina „Kohorta” je simbol Osijeka. I to govori sve.
Komentari